Podjelom propagandnog materijala o prevenciji bubrežnih bolesti i potpisivanjem donorskih kartica, Udruženje dijaliziranih i transplatiranih osoba (UDITO) Kakanj je obilježilo Evropski dan darivanja organja, s ciljem podizanja svijesti javnosti o značaju doniranja organa, tkiva i stanica kao načinu spašavanja života, te poticanja javne rasprave o ovoj temi. Potpisana donorska kartica nema zakonsku obavezu, ali je povod za razgovor sa porodicom koja daje pristanak o najhumanijem ljudskom djelu – darivanju organa u cilju pomoći drugim ljudima.
„Potpisivanje donorskih kartica je bitno, jer se kod ljudi razvija svijest o doniranju organa. Značaj donorske kartice odnosi se na tzv. .kadaverične transplatacije, kada se organi uzimaju sa umirućih osoba, poslije utvrđene moždane smrti, kada se bolesnik stavlja na aparate dok se ne utvrdi može li biti donor i dok porodica ne da pristanak za doniranje organa. Po novom Zakonu, postoji redosljed po kojem se članovi porodice pitaju. Donorska kartica nema zakonsku obavezu, ali je povod za razgovor sa porodicom. Ako potpisnik donorske kartice pistupi ispravno, kaže svojoj porodici da poslije njegove smrti doniraju organe, onda porodica u preko 90% slučajeva da pristanak za doniranje organja. Međutim,ako porodica ne zna za stav umirućeg, postotak pristanka porodice je doplo manji“, kaže Muhamed Kadrić, predsjednik UDITO Kakanj i Udruženja građana invalidnih lica hroničnih bubrežnih bolesnika ZDK.
Godišnja dijaliza za jednog bolesnika košta kao i transplatacija bubrega u našoj državi – preko 30.000 KM. „Kad neko živi 34 godine sa transplatiranim bubregom, kao naš Lutvo, kojem je majka bila donor i koja je još živa, to je ušteda državi preko jedan milion KM. I još ima normalan život“, kaže Kadrić.
Kada su u pitanju transplatacije koje se obavljaju u našoj zemlji, Kadrić kaže da je zastoj nastao zbog neorganizovanosti zdravstvenih vlasti u FBiH i zbog korone. „Poslije 21.1.2020. godine, u ovoj godini urađene su dvije transplatacije sa živih donora u Tuzli i tri sa moždano mrtve osobe, u Sarajevu i Tuzli“, kaže Kadrić. Dijaliza im, kaže, samo produžava život, a transplatacija njihov život vraća skoro pa u potpunu normalu. „Dijaliza nas ne liječi, nego nas oslobađa viška tečnosti i otrova, i to od 20 do 30 % od onoga sto rade zdravi bubrezi. Ljudi koji izvrše transplataciju se, poslije opravka, vraćaju svojim obavezama. Mogu se ženiti, udavati, imati djecu,…“, ističe Kadrić.
