Uspješni Zeničanin Adin Alispahić kaže da svaki dobar dizajn može čovjeku popraviti dan, barem u nekom vremenu kad smo još svi bili u „predsmartphone“ dobu. Tada su radio, kamere i notesi bili sve što je trebalo za rad.
– Tako sam ja u tom periodu postao ovisan o inovaciji i onom što se krilo u proizvodima Steve Jobsa (tačnije Johnatan Ivea koji se većinom bavio dizajnom u kompaniji), Dietera Ramsa i nešto kasnije Marca Newsona koga još nisam znao. Osim toga mučio me osjećaj u stomaku kad odem gledati neku dobru predstavu ili odličan film i utopim se u prostor scenografije koji je zapakovan oko likova, a još konkretnije fascinirali su me rekviziti. Nekako s tom idejom u pozadini sam došao do Akademije likovnih umjetnosti, konkretno smjera produkt dizajn -kaže Alispahić te dodaje da studij koji je pohađao traje četiri godine, barem prvi ciklus. Nakon toga slijedi još kratko jednogodišnje dopunjavanje znanja na masteru gdje se veći fokus daje znanju iz teorije ili iz prakse.
Erasmus+ program
Ističe da na četvrtoj godini studija biraju temu za diplomski rad.
– Na samom početku sam odlučio da biranje teme odradim na Erasmus+ programu, jer tokom studija uz praćenje programa i obavljanje svojih studentskih dužnosti, sam otišao na dva programa s Goethe Institute programom. Prvi je bio u Bugarskoj i Grčkoj, a drugi u Zagrebu (na kojem još uvijek radim) i naučio važnost interdisciplinarnosti u dizajn procesu. Želio sam se više posvetiti tehničkom pristupu programa, gdje bih ja pokazao kolegama „razigrani i šareni“ pristup koji sam naučio u Sarajevu. Biranje diplomskog nije bilo teško jer nekako prirodno upoznavši se s keramikom sam shvatio da je to polje s puno prostora za inovaciju i došao sam do ideje finalnog rada „Šara“ dizajn keramičkih zdjelica inspirisanih arhitekturom Sarajeva, koje uz arhitekturu slave i bosanskohercegovačke poslastice hurmašice, tulumbe i slično –kaže Alispahić i napominje da nije bio previše ovisan o ocjenama, ali srećom je njegovo znanje bilo nagrađeno, tako su se devetke i desetke same slagale (čak su kroz studij kasnije bolji bili rezultati) i završio je s ukupnim rezultatom 9,56.
– Krenuo sam studij s bolešću majke, nekako me zadesilo da mi majka dobije moždani udar dan prije početka fakulteta. Srećom puno je bolje. Dio mog studija je ostao na fokusu da pomognem majci da bude bolje i dalje sam najviše motivisan u tome –kaže Alispahić.
Silver Frame Film Festival
– Mislim da sam sad, kao i svaki student, u procesu pronalaska posla. Ne znači to da sjedim prekriženih ruku i molim se da će doći prilika, čak šta više imao sam puno sreće! Radim na dizajnu festivala u Srebrenici „Silver Frame Film Festival“ na kojem sam prošle godine bio pomoć u realizaciji radionica, no sad sam puno bliže organizaciji Festivala. Također sam imao divnu suradnju sa zeničkim muzejom i MadeIn Platformom iz Zagreba i realizirao sam svoj prvi proizvod koji ćemo prezentovati u Ljubljani, no ima tu još dosta stvari koje se dešavaju u pozadini, kao scenografija koju bih trebao raditi za predstavu u Sarajevu, radionice koje ću održati s Dječjom kućom u Sarajevu i možda mala suradnja s Vogue Adria na čemu trenutno radim…no ne mogu puno o tome –kazao je na kraju razgovora Alispahić.
