U mnogim državama protekle sedmice obilježen je Dan hidžaba koji je faktor prepoznavanja muslimanki širom svijeta. O značaju nošenja hidžaba i predrasudama koje proizilaze iz nedovoljnog znanja razgovarali smo sa Mulaimom Omić, zaposlenicom Medžlisa Islamske zajednice Zenica i mladom Zeničankom Aminom Mujezinović.
Hidžab-simbol muslimanke
Muallima Mulaima Omić završila je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1983. godine u vremenu kada nije bilo „popularno“ prakticirati vjeru pa ni nositi hidžab, kao simbol muslimanke. Hidžab nosi od 1993. godine i od tada je nezamjenjivi dio njenog identiteta. „Ne mogu a da ne spomenem i posrednika u mom imanskom „sazrijevanju“, hfz. Sulejman ef. Bugarija koji koristio svaku priliku da govori i svojim ahlakom svjedoči islam, a posebno da potcrtava ulogu muslimanke pod hidžabom. Jedna njegova konstatacija je na neki način bila osnovna prekretnica mog puta: “Kada muškarac dođe u zlataru da kupi poklon djevojci, najlakše će se odlučiti za ono srebreno, ali kad hoće baš poklon pun pažnje onda bira zlato koje je daleko u izlogu a bogami i skuplje. Takav je primjer i žene sa hidžabom i bez hidžaba.“ Pokrila sam se i donijela čvrstu odluku u kojoj me nisu pokolebali ni komentari članova uže porodice. Tog trena sam osjetila puninu svog bića i svoj život upotpunila onakvim kakvim sam željala i kroz školovanje gradila. Nošenje hidžaba predstavlja upotpunjenje imana, koliko unutar insana i njegovog srca, isto toliko njegovom vanjštinom.“, kaže Omić napominjući da je percepcija hidžaba u današnjem vremenu itekako iz temelja promijenjena. Hidžab su nekada nosile uglavnom naše majke, nane efendinice i poneka mlađa žena dok danas, za razliku od ranijih vremena, nije iznenađenje da vidimo pokrivenu mladu djevojku u svim strukturama javnog i društvenog života. „Najiskrenije čestitam svim muslimankama koje reprezentuju islam svojim hidžabom i koje svojim ponašanjem predstavljaju i afirmiraju sve pozitivno o islamu. Medžlis Islamske zajednice Zenica povremeno dodjeljuje priznanje ženama koje na istaknutim društvenim pozicijama, hidžabom promoviraju islamske vrijednosti, te je to jedan vid našeg doprinosa, zahvalnosti i promocije vrijednosti na kojima se temelji islam i propisi hidžaba“, kaže Omić. Sa predrasudama zbog nošenja hidžaba do sada se nije susretala, kako kaže, vjerovatno jer je njen rad vezan za aktivnosti Islamske zajednice. „Svim sestrama koje imaju namjeru i žele svoju vjeru krunisati hidžabom jeste da to učine onog trenutka kada osjete u svom srcu želju za hidžabom. Ipak, treba znati da mahrama i hidžab nisu komad platna koji se kao modni detalj nosi na glavi. Hidžab zahtjeva mnoga odricanja i prilagođavanja u javnom životu. S toga, upućujem dovu Allahu, dž.š., za sve one koje se odluče i koje imaju nijjet da im On Svemogući olakša u njihovom nijjetu i da im podari snagu i mir u nošnju hidžaba“, poručila je Omić.
Važna su postignuća, a ne mahrama koju nosimo
Amina Mujezinović hidžab je počela nositi sa 14 godina, odnosno po završetku osnovne škole. Kako kaže, odluku da nosi hidžab nije bilo teško donijeti obzirom da je rasla u islamskoj porodici. „Kada su upitanju predrasude od strane drugih ljudi, vjerovatno ih je bilo ali se nisam osvrtala na to. Nisu me nikada dovele u situaciju da preispitujem svoju odluku po pitanju nošenja hidžaba pa čak ni u prvim mjesecima nošenja, a pogotovo ne sada, nakon 14 godina, kada sam izgrađena ličnost. Uvjerila sam se da većina ljudi donosi zaključke na osnovu naših postignuća, a ne na osnovu mahrame koju nosimo. Naravno ima izuzetaka, međutim iz mog iskustva, u manjini su“, kaže Mujezinović. Ova mlada Zeničanka vlasnica je hidžab butika. Kako kaže, odjeća za žene sa hidžabom se sada razlikuje od perioda kada je počela nositi hidžab. „Tada je izbor bio manji, te takva odjeća nije bila adekvatna za mlade djevojke i djevojčice. Iako je danas ponuda znatno bolja, odlučila sam se na otvaranje hidžab butika. Ideja je od početka bila ponudim odjeću za mlade žene koje žele da gaje „hijab modest“ izgled. Ponuda u butiku je skladu sa propisima islama, ali ipak moderno, nesvakidašnje i prepoznatljivo. Tržište je prepoznalo moj rad i trud pa me sada većinom poznaju kao „Hanumu“ kako se i zove sami butik“, ističe Mujezinović. (I. Nezić)
