U moderno doba osjećaj umora i isprljenosti zahvatio je veliki broj ljudi. Umor koji osjećamo poslije napornog dana je normalan ali hronični umor koji traje nekoliko sedmica ili mjeseci može da naruši kvalitet života, a kako bi ga liječili trebamo promijeniti životne navike.
„Pomoć je potrebno potražiti odmah čim se primijeti da stanje remeti svakodnevni životni ritam jer bar jedan od poremećaja može biti početak lančanog niza reakcija koje se nadograđuju“, poručuje dr. Karač.
Traje duže od šest mjeseci
„Osjećaj umora koji ometa svakodnevne aktivnosti, a traje duže od šest mjeseci, naziva se hroničnim umorom. Karkterišu ga ekstremni zamor koji nije u vezi sa trenutnim aktivnostima, ne smanjuje se odmaranjem, uzrokuje značajnu redukciju dnevnih aktivnosti. Simptomi su: zamor poslije aktivnosti koji traje duže od 24h, slabljenje koncentracije i memorije, osjetljivi limfni čvorovi, osjetljivo i bolno grlo, mišićna bol, bol u zglobovima bez crvenila i otoka, glavobolje nove vrstem obrasca i izraženosti – dosad neiskušene, neokrepljujući san. Uzroci su nepoznati, iako su istraživanja ovog sindroma sprovedena i uglavnom se fokusiraju na interakciji endokrinog, imunološkog i nervnog sistema“, kaže spec.dr. Maja Karač, načelnica Službe za zdravstvenu zaštitu djece, te dodaje da je pogrešna korelacija sa depresijom, te iako nekad ova dva stanja koegzistiraju, pacijenti sa sindromom hroničnog umora najčešće nisu depresivni. „Poseban entitet je umor kod djece koji treba da izazove pažnju i kod roditelja/straratelja i kod pedijatara jer može biti posljedica ozbiljnih i ne baš bezazlenih stanja. U obzir dolaze poremećaj prehrane, anemija, hronična oboljenja, hronične infekcije, srčani poremećaji, neoplazme, bolest štitne žlijezde, ali i duševni poremećaji“, ističe dr. Karač.
Promjena životnih navika
Kako bi se osjećali bolje potrebno je napraviti važne promjene u životu koje će se, prije svega, odnositi na njegov kvalitet i funkcionisanje, a ukoliko stanje remeti svakodnevnicu, potrebno je potražiti pomoć ljekara. „Prevencija podrazumijeva zdrave životne navike, zdravu i umjerenu ishranu, fizičku aktivnost, redovan san, izbjegavanje izlaganju elektronskom sadržaju posebno pred počinak, provođenje slobodnog vremena u aktivnostima koje opuštaju i raduju, umjerenost u svemu. Pomoć je potrebno potražiti odmah čim se primijeti da stanje remeti svakodnevni životni ritam jer bar jedan od poremećaja može biti početak lančanog niza reakcija koje se nadograđuju“, poručuje dr. Karač.
