O KULTURI JE RIJEČ – PROMOCIJA KULTURE I MLADIH UMJETNIKA U ZDK
U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica je prošle sedmice premijerno izvedena predstave „Hvali Dojčland, drž’ se Bosne“, koja je autorski projekat Roberta Krajinovića, u produkciji BNP-a. Autor, reditelj i glumac iz predstave Krajinović, ove godine se obilježava 35 godina od kako je prvi put igrao u predstavi „Staklena menažerija“ autora Tennesseeja Williamsa kao polaznik Dramskog studija Zeničkog pozorišta, a 25 godina od kako je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu kao najbolji student u klasi.
Životni put
Tekst za ovu predstavu je nastajao duži vremenski period. Prema riječima Krajinovića, ima dosta biografskog i autobiografskog u tekstu, a predstavu posvećuje svom pokojnom stricu Anti, s kojim je period 1995–1996. godine proveo u Njemačkoj kao učenik generacije gdje je bio prinuđen da radi osnovne fizičke poslove i tad je shvatio da ukoliko želi nešto da napravi od svog života i da se razvije, potrebno je da se vrati u svoju domovinu gdje je upisao Akademiju scenskih umjetnosti. Upravo jedan dio priče se odnosi na taj njegov životni put i na odluku da postane glumac.
Tekst obiluje komičnim i duhovitim situacijama, prati jednog našeg čovjeka koji je „otišao trbuhom za kruhom“ tražeći bolji život u Njemačkoj i tamo nailazi na niz prepreka uvjetovanih tradicijskim, sociološkim i svim drugim osnovama. Krajinović se dosta u tekstu dotiče nostalgije, tvrdeći da je to jedna od ljudskih emocija koju čovjek može doživjeti samo kad nije u svom životnom staništu.
Ovom predstavom Krajinović obilježava dva jubileja, 35 godina otkad je prvi put stao na scenu BNP-a i 25 godina otkad je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
– U ovoj monokomediji pratimo našeg čovjeka, njegov dolazak u daleki bijeli svijet, njegov prvi radni dan i susrete s novim blago rečeno neobičnim i njemu stranim ljudima i njihovim običajima. Na humorističan način sam opisao njegov pogled na taj svijet koji je tako različit od onog kojeg je ostavio u svom zavičaju. Nostalgija kao vjerni pratitelj igra veliku ulogu u životu svakog onog koji ne pije svoju vodu i ne spava u svom krevetu. I tamo u dijaspori mu se čini da se ništa ne može porediti s njegovim svakodnevnim ritualima koji izgledaju još dragocjenijim sad kad ih više nema. I donosi tešku ali jedino prihvatljivu odluku i vraća se među svoje ljude tamo gdje se odvojio od materinog pupka. Sam naslov je aluzija na narodnu poslovicu „Hvali more, drž’ se kopna“, sve je lijepo ali najljepše je kod sebe, a kod sebe si kad si na svom i okružen svojim dragim pa i ne tako dragim ljudima -kaže, između ostalog Krajinović te dodaje da je ovo emotivni i iskren zapis jedne ljudske sudbine koja zrcali mnoge druge slične njoj, sudbine svih koji su probali jesti tuđi kruh i grijati se na tuđem suncu i na kraju su skoro pa ozebli na njemu.
Vizualna pozadina
Izbor muzike također potpisuje Robert Krajinović i u isti su ušle neke pjesme od Ramba Amadeusa, grupe Zoster, Nade Mamule i Safeta Isovića. Predstava je konceptualno zamišljena s vizualnim backgroundom, gdje se iza Krajinovića projiciraju slike i videozapisi koji u određenom kontekstu stvaraju novi metatekst, tako da je i to multimedijalni pristup režiji ovog teksta.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
