Piše: Direktor Zavoda za bolesti ovisnosti primarijus Čustović dr. Amir

Dr. Čustović

Ovisnost je bolest, teška hronična bolest, koja mijenja ličnost, psihičko i fizičko zdravlje čovjeka, uništava porodicu, ruši ugled i planove za budućnost. Ovisnost sa sobom nosi duboku patnju i bolno iskustvo, kako za pojedinca tako i za njihove najbliže. Ovisnost je jedina bolest koja negira sebe da postoji, pojedinca žudnjom tjera da nastavi svojim promašenim životnim putem, patnju doživljava kao svoju prijatnu sudbinu. To je osnovni razlog odsustva motiva oboljelog da se liječi, jer početak liječenja je bolan transfer iz prijatnog bolesnog stanja u surovu realnost svog stanja. Liječenje ovisnosti je vrlo zahtjevan, dugotrajan, nekada i doživotan proces, sa vrlo neizvjesnim ishodom u liječenju. Neki od pacijenata odustanu, neki se vrlo brzo pogoršaju nakon postignutog terapijskog učinka, neki to i ne žele, ali uz istrajnu upornost i pacijenta i terapeuta bolest s liječi, a o tome svjedoči veliki broj spašenih života, očuvanih porodica, profesionalne i dobre socijalne rehabilitacije. Imajući navedeno u vidu, ovisnost, kao globalni sociozdravstveni teret društva, struka prepoznaje i zauzima stajalište da liječenje nije opcija, već prevencija, da se ne uđe u nekontrolisani ambijent uzimanja bilo kakvih droga, legalnih ili ilegalnih, neprihvatljivog ponašanja kao predvorje iz koga se ulazi u hronicitet ovisnosti.
Jednosmjerna komunikacija
Temeljem takvog stava, Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1987. godine proglasila je 26. juni Međunarodnim danom borbe protiv zloupotrebe droga i nezakonitog prometa drogama želeći upozoriti globalnu svjetsku javnost na sve više rastući problem zloupotrebe (opojnih) droga i potrebu aktivnog uključivanja svih aktera, kako na globalnoj svjetskoj razini tako i na nacionalnoj razini, za djelovanje u postizanju zajedničkog cilja -međunarodno društvo slobodno od zloupotrebe droga.


Kampanjom želimo povećati učestalost komunikacije s djecom i razinu pažnje koju roditelji daju djeci. U širem kontekstu definirali smo problem kao „krizu morala i gubljenje porodičnih vrijednosti“, odnosno porodičnih veza koje su temelj za zdravo odrastanje bez ovisnosti.


Nemila događanja u prethodnom bliskom vremenu traže da se postavi nekoliko pitanja, sebi, roditeljima, institucijama, pa tražiti odgovor. Da li smo u stanju, usljed svoje vlastite frustracije zbog neizvjesne tjeskobne svakodnevnice, nezaposlenosti, korupcije, političkog brutalnog narativa, geopolitičkih dešavanja, osjećaja nesigurnosti, jednostavno otežanih životnih uslova, prepoznati poruke iz vrlo bliskog okruženja i razloge poremećenog ponašanja mladih, brutalnost koja je svojstvena poremećnim umovima odraslih. Pitanja ko nam odgaja djecu, ko su objekti identifikacije za introjekciju i formiranje ličnosti? Da li ozbiljno shvatamo traumatizaciju tog poremećenog ponašanja djece kao poziv za pomoć, kao nemogućnost da se snađu u trenutnom sociokultorološkom okruženju. Znamo li šta ih muči kada dođu kući ako u njoj nema dobrih odnosa? Da li zakazuje porodica kao primarna ćelija društva? Da li zakazuje komunikacija i biva samo jednosmjerna od roditelja prema djetetu, od nastavnika prema uičeniku, od televizije prema djetetu-gledaocu, a od djeteta se očekuje da posluša i da puno ne pita? Elektronski mediji koji uništavaju granicu između djetinjstva i odraslog doba mogu ostvariti poguban uticaj. Na ulici su suočeni sa općeprihvaćenim standardom ponašanja gdje je manje pouke a sve više loše i nemoralne komunikacije.
Pažnja roditelja i potrebe djece
Zavod za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona, kao ustanova za liječenje ovisnosti, prepoznaje ovaj problem i ulaže svoj napor, u kadrovskom i prostornom kapacitetu, da bude prisutan tamo gdje su mladi, da svojim preventivnim programima osvijesti suštinu droga, da ukaže na njihovu pogubnost za mladost, da spriječi upotrebu prve droge, vodeći se sloganom da je „afirmacija znanja i pravilan odgoj najveća barijera ovisničkom otklonu“. Poseban akcenat u provođenju prevencije ove godine je fokusiranje na roditelje. Osnovni cilj je usmjeravanje pažnje roditelja na potrebe djece. Kampanjom želimo povećati učestalost komunikacije s djecom i razinu pažnje koju roditelji daju djeci.  U širem kontekstu definirali smo problem kao „krizu morala i gubljenje porodičnih vrijednosti“, odnosno porodičnih veza koje su temelj za zdravo odrastanje bez ovisnosti. Načelo strateškog oblikovanja kampanje osmišljeno je kao razvijanje roditeljske odgovornosti i osnaživanje uloge roditelja kroz edukaciju kako bi u što većoj mjeri prepoznali problem, na vrijeme detektovali problem i što kvalitetnije zaštitili svoju djecu.
Aktivnosti Zavoda
Zavod tokom čitave godine provodi programe primarne prevencije, programe promocije zdravih stilova života, provodi istraživanje ciljano u populaciji mladih na prisustvo konzumiranja legalnih, ilegalnih psihoaktivnih tvari, a isto tako i na prisutnost socioneprihvatljivog ponašanja kao izraz bihevioralnih ovisnosti. Svoje aktivnosti, svakako, ostvarujemo uz veoma dobru saradnju sa službama i specijaliziranim ustanovama za liječenje ovisnosti u državi, centrima za socijalnu skrb, školama i drugim ustanovama koje vode brigu o djeci i mladima, terapijskim zajednicama, nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama, medijima, a posebno dobru saradnju ostvarujemo sa svim domovima zdravlja u kantonu. Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv ovisnosti Zavod je proveo intenziviranjem već nabrojanih aktivnosti, posjetama svim općinama na području kantona i završnoj manifestaciji u gradu Zenici. Ostvarena je komunikacija sa prolaznicima, dijeljeni su promotivni materijali pripremljeni i dizajnirani za ovaj dan.
Sa još jednim zadovoljstvom ću iznijeti činjenicu da smo ustanova koja, osim svojih stalnih profesionalnih aktivnosti, permanentno ulaže u edukaciju svog kadra, svih profila, jer nam je moto da podizanjem osposobljenosti uposlenika, podizanjem profesionalnih kompetencija i umijeća ostvarujemo kvalitetniji ishod naše profesionalne zadanosti.