Kao što se ljudi razlikuju po osobenosti, tako se isto razlikuju institucije. A, Muzej grada Zenice, je upravo zbog osobenih i jedinstvenih ljudi koji rade u njemu jedinstven. Muzejska pedagoginja, Lejla Agić jedna je od rijetkih i prvih koji su unazad 20 godina kreirali i utiru put muzejskoj pedagogiji u Bosni i Hercegovini. Muzejski pedagog (negdje kustos-pedagog) je neko ko je spona između predmeta i posjetioca, između zbirke, postavke i doživljaja koji posjetilac ima u istoj.
„Glas“ eksponata
Ukratko, muzejski pedagog je „glas“ i priča eksponata, materijalnog i nematerijalnog naslijeđa. Osmišljava i nalazi načine kako da edukativno i zabavno upoznaje posjetioce s naslijeđem i muzejskim postavkama. Agić nam je rekla više o svojim radnim obavezama u zeničkom Muzeju.
– Dolazeći iz znanstvene oblasti koja nije primarno osnovna muzeološka struka, sa završenom učiteljskom školom i studijem psihologije, s još ne definiranim ili difuzno definiranim znanstvenim područjem djelovanja, imam veliku slobodu šta i kako ću da radim. Višestruko mijenjana definicija muzeja u zadnjih deset godina, a koja je uključila i edukaciju i zabavu i igru u ono što jeste muzejska institucija, daje mi mogućnost da budem kreativna i pionir u mnogim muzeološkim djelovanjima. Kad imate pet zbirki i četiri stalne postavke, imate mnogo eksponata, samo u materijalnom predstavljanju naslijeđa i mnogo priča. A, kad se tome pribroji nematerijalno naslijeđe u vidu običaja, tradicijskih vrijednosti i slično, shvatite da načini na koje se može istraživati i izražavati sve to su XYZ kombinacija. Ovisno o tome da li radim na nekom projektu (pisanje, aplikacija, implementacija) ili radnim listovima, edukativnoj publikaciji, kreiranju radionica, izradi suvenira -kaže Agić i dodaje da je teško i nabrojati šta sve radi.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
