Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, a shodno rezultatima Popisa stanovništva iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini je 89.794 osoba nepismeno, odnosno 2,82 posto. Kada je u pitanju Zeničko-dobojski kanton, a prema rezultatima Popisa, nepismeno je 8.535 osoba, odnosno 2,63 posto.
Širom svijeta, 8. septembra se obilježava Međunarodni dan pismenosti, čiji je cilj da se istakne važnost pismenosti za pojedinca, zajednicu, ali i društva. Pismenost je, u početku, podrazumijevala sposobnost čitanja i pisanja na maternjem jeziku. Međutim, pojam pismenosti danas je mnogo širi od onoga što se nekada smatralo pismenošću.
Ko se smatra pismenom osobom?
„Pismenim osobama danas smatramo one koji, pored sposobnosti čitanja i pisanja, imaju sposobnost utvrđivanja, razumijevanja, iznošenja mišljenja i činjenica usmenim i pisanim oblikom te razvijenu medijsku, informacijsku, kompjutersku pismenost i sl. Doprinos razvoju pismenosti dala je i moderna tehnologija koja je donijela mnogo dobrog, ali isto tako i lošeg u život savremenog čovjeka. Iako je pristup informacijama mnogo brži, ljudi ih ne znaju na pravi način iskoristiti. Mnogo je površnosti u svemu, pa tako i u pristupu ovom važnom pitanju – pitanju pismenosti. To najlakše možemo uočiti mi, nastavnici i profesori maternjeg jezika, koji se svakodnevno susrećemo s ovim pitanjem, a slobodno možemo reći i problemom“, kaže Minela Saletović, nastavnica bosanskog jezika i književnosti u JU Osnovna škola “Maglaj” u Maglaju.
„Da bismo podigli nivo pismenosti, moramo prvo razviti svijest o njenom značaju i isticati to svakodnevno, ne samo na Međunarodni dan pismenosti, 8. septembra. Na prvim borbenim linijama smo mi, prosvjetni radnici, međutim, da bismo u potpunosti uspjeli u tome, potrebna nam je pomoć svih društvenih sfera. Ovo nije problem pojedinca, ovo je problem svih nas“, ističe Saletović.
Iako je pojam pismenosti znatno proširen i „modernizovan“, još uvijek se, ističe Saletović, susreću sa istim problemima. „Mlađe generacije veoma malo poznaju gramatiku i ne primjenjuju pravopisna pravila maternjeg jezika. Čitanje knjiga je svedeno na minimum, samim tim i fond riječi je veoma siromašan. Rečenice su kratke i nepovezane, uz prisustvo mnoštvo žargonizama, skraćenica, a nažalost i vulgarizama, što je i za očekivati jer im se takav sadržaj svakodnevno servira na društvenim mrežama i u medijima. Brzina kojom pišu poruke i komuniciraju na društvenim mrežama ne daje im prostora da razmišljaju o tome šta i kako pišu. Tako sve češće imamo pojavu pisanja vlastitih imena malim slovom, sastavljeno pisanje riječi, interpunkcijski znakovi ne postoje i sl. Učenici, umjesto da pronađu elektronsku verziju školske lektire i pročitaju, pronađu kratak sadržaj i prepišu ne vodeći računa da li je sadržaj tačan i da li razumiju to što su prepisali. Samim time uskraćeni su za mogućnost razmišljanja o pročitanom, razvoju kritičkog mišljenja, donošenja zaključaka, formiranja vlastitog stila pisanja… Na kraju dolazimo do toga da sve teže uspijevaju riječima izraziti i najosnovnije osjećaje ili opisati svoje stanje. Međutim, nije sve tako crno. Moram istaći da ima i onih učenika koji su vrijedni i rade na usavršavanju vlastite pismenosti, željni usvajanja novog znanja“, kaže Saletović.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
