Svaki prosvjetni radnik tokom svog rada nesebnično pruža znanje, ljubav i pažnju svojim učenicima, prenosi im znanja i životna iskustva. Senida Šahić, profesorica razredne nastave i uposlenica Osnovne škole „Safvet beg Bašagić“ u Brezi, u učionicu kao učiteljica ulazi već 21 školsku godinu. Kako kaže, prosvjetni radnik znači biti neko ko osim materijalnog znanja i vještine poučavanja treba da posjeduje visok stepen emocionalne inteligencije, koja je ključan faktor za razumijevanje emocionalnih potreba učenika koje su u današnje vrijeme presudne kako bi se učenici dobro osjećali u školskom okruženju, a samim time i pokazali dobre rezultate. „Nastavnik je neko ko ima dovoljno empatije kako za učenike tako i za roditelje, jer kada dobijemo odjeljenje od 20 učenika, mi tada ulazimo u 20 porodica. Neko smo ko utiče na oblikovanje jedne ličnosti koja će doprinosti društvu. Kada sve to sagledate to je velika odgovornost na tako malom čovjeku. Poslije toliko godina rada u ovoj profesiji i pored izazova sa kojima se susrećemo u današnje vrijeme, kojima smo svi svjedoci, kada bih ponovo birala zanimanje ponovo bih izabrala da budem učiteljica. Moja djeca i poučavanje je dobrim dijelom smisao mog života. Prosvjetni radnici su ljudi koji žive svoju profesiju dvadeset i četiri sata“, kaže Šehić, te dodaje da je uloga prosvjetnih radnika u svakom vremenu univerzalna, a posebno je važna u današnje vrijeme kada tradicionalne porodice isčezavaju. „Škola tj. prosvjetni radnici, zajedno sa porodicom, odgajajući nove naraštaje utiču na buduće promjene u društvu. Mada se u današnje vrijeme naša uloga zanemaruje i mnogo puta smo svjedoci degradiranju i nipodaštavanju našeg poziva. Nadam se da ćemo u skorije vrijeme biti prepoznati kao bitna karika ovog društva i da ćemo shodno tome biti i tretirani. Mi ćemo se, naravno, za takav tretman boriti“, poručila je Šehić.
