U naprednim i razvijenim društvima centralno mjesto u pogledu razvoja zauzima ekonomija, privreda koja se tretira kao kičma opstojnosti Države. Privredi i privrednicima se tetoši, podržava ih država na razne načina, a kako i ne bi jer posredstvom njih se hrani narod, razvija zajednica, puni državna kasa. Dakle, privreda je kičma opstojnosti države i ko hoće da ima jaku državu, mora sve učiniti da privredu učini jakom i konkurentnom.
Razlozi za (ne)zadovoljstvo
Bosna i Hercegovina kao država pretenduje da bude napredna i jaka, prosperitetna i suverena, put da bi to postigla je jačanje privrednog razvoja, jačanje kičme i istrajnost na tome. Naše ekonomske prilike ukazuju da imamo razloga biti zadovoljni ali i nezadovoljni našim privrednim stanjem! Zadovoljni jer smo bili u ratu i izgubili korak sa drugima, imamo prejaku konkurenciju ali ipak uspijevamo odolijevati nepovoljnom okruženju, imamo privredu koja je prilično vitalna, koja se razvija i ima kapacitete da napreduje. Nezadovoljni smo jer znamo da trebamo i možemo mnogo više, jer znamo da zaostajemo u odnosu na razvijenija društva, tako barem zaključujemo na osnovu statističkih podataka koje nam dostavljaju naše institucije. U prva četiri mjeseca 2023. godine izvoz iz BiH iznosio je 5,8 milijardi KM, što je 1,8 posto manje nego u istom razdoblju 2022. godine, dok je uvoz iznosio 8,8 milijardi KM, što je za 1,4 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH. Pokrivenost uvoza izvozom je iznosila 65,9 posto, dok je vanjskotrgovinski robni deficit 2,96 milijardi KM.
Na osnovu ovih statističkih pokazatelja uočavamo da smo mnogo više roba uvezli, nego što smo izvezli i da ta razlika u novcu iznosi 2,96 milijardi. Eh, tu leži problem kako doći do ujednačavanja uvoza sa izvozom, a kao idealna varijanta kako da izvoz bude veći od uvoza? To su pitanja za naše institucije, državu ali i svakoga građanina, jer svako na svoj način može doprinijeti da se dođe do uravnoteženja ovih dvaju vrijednosti. Ovdje su na potezu pozvani i prozvani država ali i svaki čovjek da daju svoj doprinos u popravljanju stanja i jedni i drugi moraju raditi na zaštiti domaće proizvodnje! Osnovno je pitanje koji set mjera je potrebno uraditi da bi se prilike popravile? Svakako da država može najviše uraditi na poboljšanju stanja i prilika, kroz uvođenje i sprovođenje politika raznih mjera, od toga da subvencioniše domaću proizvodnju da bude jaka i konkurentna, pa da toga da istu zaštiti. Činjenica je da postoje određeni programi u toj oblasti koji se zovu poticaji ali sve ukazuje da su nedovoljni i da se moraju nadograđivati. Mora se raditi na uvođenju određenih kampanja – čija svrha bi bila zaštita domaće proizvodnje. Činjenica je da se sa dobrom voljom svih faktora u državi ovaj omjer može popraviti.
Kupuj domaće!
Evo kada bi svi počeli razmišljati o ekonomskom patriotizmu koji podrazumijeva preferiranje domaćih proizvoda slika bi se mogla dobro popraviti i domaća proizvodnja zaštititi. Recimo za početak da sve državne institucije, internati, bolnice počnu uzimati za svoje kuhinje domaće proizvode tj. da se hranimo našim proizvodima prilike bi se popravile. Nadalje, imamo apsurdnih situacija kao na primjer naše vode na svjetskim prvenstvima osvajaju nagrade i to bivaju najbolje vode na svijetu, a mi i dalje uvozimo na desetine miliona maraka vode iz susjedstva koje su slabijeg kvaliteta, a ti susjedi ne uvoze naše najbolje vode? Gdje je tu logika? Osim voda na našim policama je mnogo razne robe iz susjednih država čime se najdirektnije ugrožava domaća proizvodnja, dok kod tih istih susjeda nema naših, brendiranih, roba. Ovdje ima odgovornosti ne samo države, nego i kompanija koje se bave uvozom i izvozom roba, koje bi trebale da imaju svijesti o zaštiti domaćih proizvoda. U tom lancu su i građani koji, također, mogu svojom potrošnjom favorizirati domaće robe i proizvode i time pomoći domaću proizvodnju! Mora potrošač voditi računa i niko savjestan sa barem minimumom državotvorne svijesti, ne bi trebao nikada prestati misliti da kupuje domaće. Samo kroz potrošačku politiku možemo poboljšati domaću proizvodnju za nekoliko procenata. Zato svako ko voli svoju Domovinu mora misliti o ovim činjenicama i poduzeti što je do njega kako ne bi postali ekonomska kolonija susjednih država i šire. U tom smislu budimo neumorni u zaštiti domaće proizvodnje, nemojmo se nikada umoriti i prestati pričati o potrebi i obavezi da kupujemo domaće a sa strane samo onu koju mi sami ne proizvodimo.
Esmir Bašić
