Mujkanović: „Plate su više za preživljavanje nego za normalan život“

DAN METALACA U SJENI BROJNIH IZAZOVA

Ako ostanemo bez radnika i realnog sektora,
vidjećemo ko će puniti budžete

Obilježavanje 15. novembra, Dana metalaca, i ove godine dolazi u trenutku kada se metalska industrija u Zeničko-dobojskom kantonu suočava s brojnim izazovima, a položaj radnika i njihova materijalna sigurnost ostaju, i dalje, među najvažnijim pitanjima. Gašenje proizvodnje u Novoj Željezari Zenica dodatno je otvorilo pitanje budućnosti ove industrije i sudbine ljudi koji su godinama radili u ovoj kompaniji. Oko 760 bivših radnika, a kako nam je kazao Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona, još uvijek je na evidenciji nezaposlenih, dok se posljedice gašenja proizvodnje odražavaju i na brojne kompanije koje su poslovale sa Željezarom.
Povjerenje u sindikat se sistemski uništava
„Mi smo društvo apsurda. U takvom društvu najmanje zarađuju oni koji najviše rade, stvaraju novu vrijednost i obavljaju teške poslove u industriji. Prosječna plata radnika u prerađivačkoj djelatnosti je daleko ispod federalnog prosjeka. U većini privatnih firmi imamo uravnilovku, nema koeficijenata, platnih razreda, svi su na istoj osnovici, to nije normalno. Umjesto jednake plate za rad jednake vrijednosti, imamo jednaku platu za rad nejednake vrijednosti. I radnik na održavanju čistoće i VKV radnik imaju istu osnovicu. Sindikat, tamo gdje ga ima, se za svako povećanje plate morao žestoko boriti. Najgore mi je kad kažu neka nam poslodavac osigura samo ono što nam po zakonu pripada. Problem i jest u tome što vam po zakonu ništa ne pripada, sva materijalna prava su regulisana kolektivnim ugovorom, satnica, dodaci za noćni, prekovremeni rad, minuli rad, uslovi rada, topli obrok, prevoz regres, sve. Sva ta prava uživaju oni koji su članovi sindikata ali i oni koji nisu, jer takav je zakon. Kolektivnog ugovora nema bez sindikata. Sindikata nema bez masovnosti i jedinstva. Jedinstva nema bez povjerenja u sindikat. A povjerenje u sindikat se sistemski uništava, žalosno je što i mnogi radnici, svjesno ili nesvjesno, sudjeluju u tome. Zato imamo stanje kakvo imamo“, kaže Mujkanović.
Pitali smo Mujkanovića i kakvu poruku ima za radnike, ali i mlade koji tek biraju svoj profesionalni put, te da li vjeruje da metalska industrija ima budućnost.
„Ja bi postavio drugo pitanje, ima li ova država budućnost bez metalske industrije. I ima li metalske industrije bez radnika? A radnike više neće držati pusta obećanja. Ako ostanemo bez radnika i realnog sektora, vidjećemo ko će puniti budžete“, ističe Mujkanović.
Oko 760 bivših radnika NŽZ na evidenciji nezaposlenih
Kako ističe Mujkanović, slučaj Željezare traje od 1998. godine. Prva, pa druga, a onda treća, i posljednja, tranzicija. Bilo je, kaže, previše politiziranja ove teme u proteklim mjesecima, a najmanje iskrenosti i dobre namjere.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju Naše riječi