Empatija predstavlja sposobnost razumijevanja emocionalnih stanja drugih osoba u određenoj situaciji, te je veoma važna vještina koja djetetu pomaže u razvijanju emocionalnih i socijalnih vještina, izgradnji samopouzdanja te stvaranju kvalitetnijih odnosa.
Važnost razgovora sa djecom
Inela Kaknjo, magistrica psihologije i kognitivno-bihejvioralni psihoterapeut iz JU „Dom zdravlja“ Zenica navodi da je važno naglasiti da je empatija vještina koja se uči, te da je treba poticati i razvijati od najranijih faza djetetovog razvoja, na što najviše mogu uticati roditelji i bliske osobe iz djetetove okoline. „Roditelji bi, prvenstveno, trebali biti primjer svome djetetu kroz razumijevanje i uvažavanje osjećaja drugih pa i samog djeteta. Nemoguće je tražiti nešto od djeteta a da se i sami roditelji ne ponašaju na takav način. Jako je bitno razgovarati sa djecom o njihovim osjećajima kako bi djeca mogla prepoznati, imenovati, opisati i razumjeti vlastite osjećaje jer je to preduslov za razumijevanje tuđih osjećaja. Zatim, treba potaknuti dijete na izražavenje vlastitih osjećaja bez straha ili stida za tim. Djecu treba učiti da se užive u emocionalna stanja drugih ljudi kroz primjer situacije u kojima je njihovo dijete izazvalo određenu emociju kod drugog djeteta te ga pitati da zamisli kako se to dijete osjećalo sa takvim njegovim postupkom. Kada primijetite empatično ponašanje kod djeteta, pohvalite ga te mu na taj način dajte osjećaj važnosti iskazivanja empatije i brige za druge. Budite strpljivi, jer djetetu treba vremana za razvoj empatije kroz mnoštvo primjera, to nije vještina koju dijete može usvojiti izravno“, kaže Kaknjo.
Empatična djeca su uspješnija
Djeca koja imaju razvijene socijalne vještine, prema riječima Kaknjo, su sklonija izražavanju empatije, dok djeca sa slabijim socijalnim vještinama imaju agresivniji način reagovanja zbog težeg shvaćanja tuđe perspektive i nedostatka vještina empatije, što može dovesti do impulsivnog reagovanja i vršnjačkog nasilja. „Empatična djeca su uspješnija i zadovoljnija u školi, socijalnim situacijama i odnosima. Empatija se, prije svega, uči u porodici, zatim u školi, ali i u svakodnevnoj interakciji sa ljudima, što nas sve kao društvo, u određenoj mjeri, čini odgovornim za harmonične interpersonalne odnose“, ističe Kaknjo.
