Mirsad Parlić iz Hajderovića kod Zavidovića se počeo baviti pčelarstvom još 1996. godine, kada je dobio prvu košnicu pčela. Danas ima oko stotinjak pčelinjih društava. Pored kontinuiranog učenja o pčelama, truda i rada, za bavljenje pčelarstvom je, ističe, najbitnija ljubav prema pčelama.
Početak bavljenja pčelarstvom
„Moj početak rada sa pčelama počinje 1996. godine, po završetku Pedagoške akademije u Zenici. U mojoj porodici nikada se niko nije bavio pčelarstvom. Ljubav prema pčelama je počela 1991. godine, kada sam radio na Ribnjaku u Kamenici. Tada sam počeo čitati knjigu Praktično pčelarstvo. Od kolege Ismeta sa Mahoja slušao sam kako on radi sa pčelama. Međutim, prvu košnicu pčela sam dobio od Omera Garića i sanduk DB od Šemse Mujkića. Danas imam oko stotinjak pčelinjih društava. To je bio moj prvi početak sa pčelama. Počeo sam čitati knjige, časopise, posjećivati sajmove u Zenici, Sarajevu, Beogradu… slušati razna predavanja iskusnih pčelara“, kaže Parlić. U njegovoj porodici se niko nije bavio pčelarstvom, a danas su u proces proizvodnje uključeni svi njegovi ukućani, u skladu sa svojim mogućnostima, s obzirom na to da im je svima ovo dodatno zanimanje. „U moju porodicu unio sam ovo prelijepo zanimanje. Sada se svi moji ukućani i bratova djeca bave pčelarstvom. Ove godine, moja tri sina i bratić su osnovali svoje pčelinjake. I oni su zavolili ovo korisno zanimanje. I oni izrađuju košnice i pčelarsku opremu i od tih sredstva se školuju. U svakom slučaju, bave se korisnim radom. Što se tiče pčelarstva, uglavnom sve je teže vaditi med. I oko toga se treba dobro potruditi. Što se tiče opreme, veći dio sam samostalno izrađivao u svojoj radionici. Stolarski zanat sam naučio od svog oca i djeda. A bravarski zanat od Ismeta, mog rođaka“, kaže Parlić.
Loša godina
„Kada sam nabavio prva društva, počeo sam sa izradom košnica. Počela su prva iskustva i neiskustva sa pčelama. U početku sam znao ići na posao sav izujedan i natečen. A otići u učionicu takav, nije baš bilo prijatno. Ali, vremenom sam stekao otpornost i naučio dosta toga o pčelama pa se to više ne ponavlja. U početku, kada sam vrcao med, cijelo selo je moralo da bježi u svoje kuće zbog napada pčela. Prvi moji veći prinosi meda su bili 2000. godine. Med sam uglavnom prodavao na kućnom pragu“, priča nam Parlić.
Pčele drži na stacioniranom pčelinjaku u Pašinom Konaku, a u budućnosti planira seliti pčele na druga područja. Kupci su itekako zadovoljni medom i ostalim proizvodima i nikada, ističe, nije dočekao novu pčelarsku godinu sa starim medom. „U posljednje vrijeme, zbog klimatskih promjena, vrlo je teško doći do većih prinosa meda. Ova godina je loša i nisam uopće vrc’o med. Ali, bez obzira na to, pčelari moraju voditi računa o pčelama i ono što je njihovo ne treba uzimati. Pčele to znaju vratiti u godini kada se najmanje nadamo. Slušao sam priče da je svaka 7. godina izdašna, međutim ja bih dodao da je svaka 10. godina najbolja“, kaže Parlić.
Nepovoljne vremenske prilike, napominje, uticale su negativno i na ovogodišnju proizvodnju meda. „Godina u smislu prinosa meda je loša, nikakva. Međutim, što se tiče uzgoja matica ne pamtim bolje. Dosta ljudi sve se više počinje baviti pčelarstvom i uglavnom to su mlađi ljudi koji su željni učenja“, kaže Parlić, dodajući da je ova pčelarska godina za njega već pri kraju, te za 20-ak dana počinje pripremu pčela za sljedeću godinu.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA POLJOPRIVREDU,
ŠUMARSTVO I VODOPRIVREDU ZDK
