U Gradskoj biblioteci Zenica, u utorak je održano književno veče sa piscem, recitatorom, glumcem i novinarom Rezakom Hukanovićem.
Knjiga „Deseta vrata pakla“ je opomena, poruka, ali i zavjet
Hukanović je, na početku rata, bio zarobljenik u logorima Omarska i Mahnjača, a svoja iskustva zabilježio je u knjizi „Deseta vrata pakla“. Knjiga je, kaže autor, autobiografskog sadržaja i govori o njegovom boravku u prijedorskim logorima. Kada je pisao knjigu, nije ni slutio da piše važan dokument.
„Omarska je jedna prava fabrika smrti. Mislim da je tu ubijeno oko hiljadu ljudi, da su umirali u najstravičnijim mukama. Knjiga je opomena, poruka, ali i zavjet tim ljudima koji nisu preživjeli, nisu dočekali slobodu, pa i onima koji sa ogromnim ranama, i na tijelu i duši, nose teret boravka u tom logoru, moram reći, bezrazložnog, bez bilo kakve krivice. Dakle, u Prijedoru nije bilo ratnih dejstava, a ubijeno je oko četiri hiljade Prijedorčana. Nije bilo ratnih dejstava, a ubijeno je 102 djece. Knjiga je važan dokument. Pripadamo narodu koji brzo zaboravlja, a stari kažu: „Onaj ko zaboravi, njemu se i ponovi“. Ne dao dragi Bog. Uvijek govorim da sam ponosan na to da u mojoj knjizi do sada niko nije negirao ni jedan događaj o kojem pišem. Govorio sam samo ono što sam vidio svojim očima i što sam doživio. Moja knjiga i ono što sam ja doživio – da su mi slomljene obje ruke, rebra, zube su mi izbili, lice mi je unakaženo, lobanja mi je bila pukla, je moja priča. Možda među vama ima ljudi koji su, možda, imali goru priču od mene. Dakle, treba pisati“, rekao je Hukanović.
Dok je pisao ovu knjigu, kaže da mu je, na trenutke, bilo teško, možda čak i teže, sve to ponovo proživljavati i sjećati se. Upravo zato, ova knjiga treba biti podsjetnik i pouka svim generacijama. „To je teško razmjeti, čak ponekad i sam sebe to pitam. Kada sam pisao knjigu i o nekim dobijenim udarcima, možda nećete vjerovati, ali te sam udarce tada i osjećao. Znao sam početi pisati, a onda mi prorade emocije i ostavim za neka druga vremena. Kada sam završio pisanje, mislim da me to pomalo i izliječilo, da sam taj dio tereta pretovario na papir i da sada mnogo lakše pričam o toj temi. Knjiga je bila moj istinski lijek“, kazao je Hukanović, ističući da smo dobar i plemenit narod, ali i da olako zaboravljamo.
Veliki interes
Prvo izdanje knjige štampano je još ratne 1993. godine, a već je zabilježila osam izdanja na bosanskom jeziku, po tri izdanja na engleskom jeziku u Sjedinjenim Američkim Državama i Engleskoj te jedno na Novom Zelandu. Knjiga je objavljena na brojnim jezicima, a reakcije ljudi na promocija su neočekivane. „Od početka rata u Ukrajini, odjedanput je porastao interes za knjigu, vjerovatno jer je tematika vrlo slična. Mada imam 10-ak knjiga objavljenih, uvijek se, nekako, vežemo upravo za tu knjigu. Prije 10-ak dana sam se vratio iz Italije, gdje sam doživio ogroman uspjeh. Reakcije ljudi su fantastične. Doživljavao sam da u sali bude 600 posjetilaca. Moju knjigu porede i sa knjigom „Zar je to čovjek“ Prima Levija, jer je slična tematika“, kaže Hukanović. Dodao je da u je u planu da se ova priča iz njegove knjige i ekranizuje.
