Život pacijenata koji su na dijalizi nije nimalo lahak, te znatno smanjuje kvalitet života. Potvrđuje to i Muhamed Kadrić, predsjednik Udruženja građana invalidnih lica hroničnih bubrežnih bolesnika u ZDK. „Dijaliza je mukotrpan način preživljavanja i produžetka života bolesnika čiji su bubrezi prestali sa radom. Život tih bolesnika bez dijalize bio bi nemoguć. Jedino bi transplatacija bila spas i povratak u skoro normalan zivot. S obzirom na to da u FBiH skoro i nema transplatacija, pogotovo od početka pandemije,ostaje nam dijaliza i da se, kao Udruženje, zalažemo da ona bude što kvalitnija: na boljim aparatima kojih u ZDK nedostaje, uz kvalitetne lijekove, kojih ponekad nema, uz dobar repromaterijal i zaštinu opremu gdje imamo manjih nedostataka i uz dobar rad medicinskog tima, doktora i tehničara koji su naši najbolji prijatelji“, kaže Kadrić.
Dijaliza i pandemija
Udruženje broji oko 280 članova, od kojih su njih 240 dijalizirani pacijenti i 40 je osoba koje su imale transplataciju. Aktivni članovi Udruženja, svega njih 30-ak, zalažu se za interese svih, aktivni su u radu federalnog udruženja i djeluju koordinirano i sa Donorskom mrežom BiH. Pandemija i zaraza koronavirusa, nažalost, nije ni njih zaobišla, a dosada je, kaže Kadrić, bilo oko 30 oboljelih, a pet ih je nažalost i preminulo.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
