O KULTURI JE RIJEČ
Prošle sedmice je iz štampe izašao drugi broj edicije „Stope u vremenu“, grafička novela „Nedovršeni svijet“ zeničkog autora Adnadina Jašarevića. Izdavač je JU Muzej grada Zenice a recenzent Zdravko Cvjetković.
Dugogodišnji rad
Kako je na početku razgovora za Našu riječ istakao autor, ove 102 stranice su nastajale dugo vremena. „Nedovršeni svijet“ počeo je pisati ljeta 1999. godine na terasi ponad rječice Jasenice. Prema riječima Jašarevića motivirala ga je ideja, ne samo kako su snovi opipljiviji i čvršći od jave, recimo stvarniji, nego i da ništa, ama baš ništa u svijetu koji dijelimo ne bi moglo uopće postojati ako to nešto neko ne bi sanjao.
– Po meni, na početku bješe san. Naravno, morala je to biti priča o Sanjaču, i to dječaku. Od onih kakve java mora povrijediti, uvijek. A opet, također od onih kojima java duguje za svoje postojanje, ili, bolje za razloge što uopće postoji. Iz tog sukoba, izvanjskog, koji se kao preko palimpsesta apsorbira u dječakov duh i postaje unutarnji sukob, počeo sam graditi neobičnu priču, u kojoj će on, Morin je njegovo ime, ispuniti sudbinu anti Fausta i sudbinu Ahura Mazda koji jeste sazdan od čiste svjetlosti, ali, upravo njome na svijet baca strašnu sjenku, Ahrimana -kaže Jašarević.
– Priča je izrasla u kratki roman, koji zajednički objavljuju BZK Preporod i Udruženje književnika ZE-DO kantona 2002. godine. Prvo izdanje… Trebalo je dvadeset godina da se odlučim ilustrovati ga. Predugo, rekao bih. Tim prije što je strip moja druga ljubav, nakon književnosti. Iščitao sam milijarde stranica, 1995. godine osnovao zeničku školu stripa, još 1996. godine nacrtao prvi album strip adaptacije Tolkienovog Hobita, napisao i objavio knjigu eseja o devetoj umjetnosti, pa je teško objasniti i drugima i sebi zašto dugih dvadeset godina nisam niti pokušao posvetiti se ilustriranju priča koje sam osobno napisao -kaže Jašarević.
Pustolovinu glavnog lika kroz „Nedovršeni svijet“, jer kako ističe Jašarević, svijet nikako ne može biti dovršen, obojio je titanskim sukobom sila dobra i zla, sila stvaranja i sila uništavanja, skladajući je u maniru pikarskog romana: pustolovine se nižu u ambijentima u najmanju ruku fantastičnim, ispod Crvotočnih planina, na lebdećim planinama, u društvu nomadskih šuma, pod zaštitom Svjetlokamena, ili plemena Budnih…
– A Morinova družina, o da, morao sam mu obezbjediti podršku, četvoro nerazdvojnih, poput Dumasovih mušketira, potiče iz Čuvane doline, utočišta Sanjača. Zovu se Ursula, End, Rodžer i Murki: očito, riječ je o posveti nekima od najvećih pisaca fantastične proze. Posvete radi, nekolike od Velikih Sanjača koje u priči koristim kao unutarnji mitološki narativ, imenovao sam kao Tolkina, Kinga, Barkera… I, uzgred, nomadske šume, očita su posveta meni omiljenom romanu Gospodar prstenova. Očito, „Nedovršeni svijet“ pisao sam u maniru romana epske fantastike poprilično motiviran napisati prvi takav u historiji bosanskohercegovačke književnosti -kaže Jašarević te dodaje da je nastojao izraziti kompleksne ideje, na zabavan način, o ustrojstvu svijeta, čovjekovoj prirodi koja ne može biti drugačija do raspeta između svjetlosti i tame, i o vrijednosti snova kao nužnog i može biti jedinog lijeka za ozdravljenje i opstanak čovječanstva.
Stripovska jednostavnost
Sve glave, njih 12 ukupno, su zapravo metafore o društvenom, filozofskom ili nekom problemu koji bi se drugačije okarakterizirao, ali, bez sumnje problemu svakodnevnom i široko rasprostranjenom.
– Prije dvije godine otvorio sam skoro zaboravljena vrata i latio se olovke. Prvo sam iscrtao stranicu iz druge glave Zlokot se budi: družina lovaca na mračne dolazi u Dolinu Kamendoma. Jedino sam ovu stranicu tuširao, pa se donekle razlikuje od ostalih. Ostale sam stranice iscrtao kako bih inače ilustracije, a stripovsku jednostavnost sam postigao jer sam odustao od dotjerivanja crteža olovkom, dakle, od tuširanja. Tako, možemo reći kako je ova grafička novela zapravo sazdana od nedovršenih ilustracija što nekako, sudbinski, odgovara naslovu Nedovršeni svijet. I, još nešto. U romanu, i u stripu, Morin traga za Jezerom Srca kako bi razriješio svoje nemire i dvojbe. Tako i ja… I danas, do koljena potonuo u starost… A opet, ne vjerujem tijelu, unutra, što nije lahko vidjeti drugima, još uvijek je dječak koji sanja -kaže Jašarević na kraju razgovora.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
