Prosvjetni radnici danas, pored roditelja, imaju ključnu ulogu u odgoju i obrazovanju novih naraštaja. To je profesija koja je, slobodno možemo reći, najvažnija za jedno društvo.
O njihovoj ulozi i značaju, o tome da li uživaju dovoljno poštovanja, unapređenju odgojno-obrazovnog sistema, ali i o njihovom materijalnom položaju i brojnim drugim temama, razgovarali smo sa Đevadom Hadžićem, predsjednikom Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture ZDK, a povodom obilježavanja Svjetskog dana prosvjetnih radnika.
Temelj svakog društva
NR: Koja je uloga i značaj prosvjetnih radnika i da li su dovoljno vrednovani u našem društvu?
HADŽIĆ: Prosvjetni radnici bi trebali biti temelj svakog društva, u svakom pogledu – i uvažavani, i cijenjeni, i kao oni od kojih se očekuje da mladim naraštajima prenesu znanje i kapacitet, da što spremnije uđu u životni tok poslije njihovog izlaska iz obrazovnog sistema.
NR: Koliko su za učenike, odnosno djecu i mlade, važni učitelji, nastavnici i profesori u njihovom obrazovanju, ali i razvoju?
HADŽIĆ: Najbolje ću to objasniti na svom primjeru. Roditelj sam čija su djeca učenici i sjećam se, dok su još bili u osnovnoj školi, bez obzira na moje savjete, više su cijenjeni i uvažani stavovi učiteljica i nastavnika, nege mene, kao roditelja, iako sam prosvjetni radnik. Nemjerljivi su značaj i uloga učitelja, nastavnika, profesora u svakom pogledu, u stvaranju zdrave ličnosti i mlade osobe koja je spremna da se nosi sa svim izazovima ovog vremena.
NR: Koja je Vaša poruka prosvjetnim radnicima povodom 5. oktobra?
HADŽIĆ: Prosvjetnim radnicima, od vrtića do visokoškolskih ustanova, poručujem da damo svoj maksimum za dobrobit djece, da djeca dobiju što bolji odgoj i obrazovanje, da im damo što bolje upute za ovaj realni svijet u kojem jesu. Pogotovo insistiram da se radi na kvalitetu nastave i na visokoškolskim, odnosno univerzitetskim ustanovama, jer oni proizvode kadrove za školu. Moramo povećati kvalitet i nastave i traženja znanja. Ne smijemo upasti u zamku da se sa što manje znanja stiču diplome. Trebamo svi uložiti truda da iza svake diplome, iza svakog svjedočanstva, stoje znanje, odgoj i mlada osoba koja se ne stidi svoje diplome i svog znanja, kada to bude negdje implementirala u životu.
Svim prosvjetnim radnicima čestitam na svom trudu koji ulažu u odgoj i obrazovanje, da svi budu zdravi, da dočekamo i idući 5. oktobar zdraviji i raspoloženiji, i sa boljim željama, nadama i ambicijama.
NR: Da li, danas, prosvjetni radnici uživaju poštovanje i autoritet, a što se nekada podrazumijevalo?
HADŽIĆ: Mnogi će reći da je autoritet manji, da nema uvažavanja, ali ja nisam sklon toj teoriji. Do nas je. Moramo biti istinski prosvjetni radnici i odgajatelji, oni koji upućuju, prenose učenicima znanje, vizije i otvaraju vrata. Mislim da je svaki nastavnik, profesor i učitelj, koji je u toj funkciji, od strane 99% i učenika i roditelja, uvažen i cijenjen. Što se tiče sistema, koliko smo u društvu vrednovani u smislu naših prava, to je druga priča. Uvijek ima onih koji su skloni incidentima i koji nanose određene neugodnosti u obavljanju odgojno-obrazovnog procesa. U suštini, na području ZDK, to su jako mali i zanemarivi procenti.
NR: S druge strane, da li prosvjetni radnici čine dovoljno da djeca imaju sretno djetinjstvo, kvalitetno školovanje i da budu spremni nositi se sa izazovima koji ih očekuju?
HADŽIĆ: Opet ću u govoriti u procentima. Dakle, 90% prosvjetnih radnika u svom radu apsolutno ima te kvalitete i djeca, a što možemo i vidjeti, izlaze iz škola jako nasmijana i vedra. U srednjoj školi u kojoj radim vidim jako zadovoljnu i sretnu djecu, po pitanju onoga što mi možemo u školama. Izvan škole, društveni život, nažalost, nije naklonjen mladima i njihovim potrebama i željama za bolju budućnost.
NR: Da li je zanemarena odgojna komponenta koja je podjednako, kao i obrazovna, važna?
HADŽIĆ: Kada govorimo o odgoju i obrazovanju – to je nedjeljivo. To su dva temelja svake škole i mislimo da se ne može to dvoje razdvojiti. To je nemoguće. Nastavnici i škole vode podjednako računa i o jednom i drugom segmentu. Mi smo to čak ojačali i kroz pregovore oko novog kolektivnog ugovora, gdje smo na razredništvo, kao glavni segment djelovanja odgojnog segmenta i prema učenicima i roditeljima, uveli određeni benefit, da bi ojačali rad na odgojnom dijelu, bilo u osnovnim, bilo u srednjim školama.
Manjak zainteresovanosti za nastavničku profesiju
NR: Na koji način je, generalno, moguće unaprijediti obrazovni sistem u cjelosti?
HADŽIĆ: Sindikat kontinuirano prati i daje prijedloge za poboljšanje obrazovnog sistema. Svi naši prijedlozi, koje su uvažile obrazovne vlasti, su doprinijeli da još imamo obrazovni sistem koji ima obraza. Imamo jako važnih i značajnih prijedloga koje nisu usvojile obrazovne vlasti, a kada bi se to desilo, bile bi to prave reforme koje se provode. Bila to kurikularana ili reforma devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, one zahtijevaju da se podvuče crta i izanalizira i da se nađu novi pravci i smjerovi reforme obrazovanja u ZDK, ali i generalno, na nivou Federacije i BiH.
NR: Da li je poziv prosvjetnog radnika u današnje vrijeme sve manje atraktivan i zbog čega?
HADŽIĆ: Najbolji odgovor i pokazatelj jeste mali broj upisa na nastavničke fakultete. Posao prosvjetnog radnika je veoma odgovoran i težak posao. Mlade generacije idu jednim pragmatizmom, da sa što manje rada postignu što više uspjeha u svom ličnom životu. A, na ovim fakultetima se sigurno mora tražiti ogromno znanje, trud i rad, i zbog toga imamo manjak zainteresovanosti za tu nastavničku profesiju na visokoškolskim ustanovama koje obrazuju. S druge strane, naše plate nisu dostatne za jedan kvalitetan život. Ukoliko u porodici prosvjetnog radnika samo jedno radi, ta plata je za nužno preživaljavanje. Isto je i u realnom sektoru.
Kvalitetan socijalni dijalog
NR: Jesu li u školama u ZDK obezbijeđeni adekvatni uslovi za odvijanje nastavnog procesa, da li ste zadovoljni ulaganjem u infrastrukturu i poboljšanjem uslova za rad u školama?
HADŽIĆ: Prije početka svake školske godine, resorno ministarstvo sa upravama i rukovodstvom škola sagledava sve potrebe i u skladu sa mogućnostima budžeta, škole se urede i pripreme za novu školsku godinu. Da trebaju biti bolji uslovi, u smislu boljih nastavnih pomagala i učila, na tome ćemo uvijek insistirati.
NR: Kakvom se pokazala implementacija novih pedagoških standarda u ZDK, šta to znači za prosvjetne radnike?
HADŽIĆ: Pedagoške standarde, a i sve druge podzakonske akte, resorno ministarstvo i Sindikat aktivno razmatraju i dogovaraju i to je jedan pokazatelj dobrog socijalnog dijaloga sindikata obrazovanja sa resornim ministarstvom. Trenutno je u toku donošenja Pravilnik o ocjenjivanju i praćenju nastavnika. Uvaženi su naši stavovi po pitanju brojnosti učenika u odjeljenjima, što ima sindikalnu težinu i značaj, ali smo isto tako jasno dogovorili da idemo u dalje praćenje, da inoviramo pedagoške standarde, a sve s ciljem što kvalitetnije nastave i što boljih uslova za učenike i nastavnike za odvijanje nastavnog procesa.
NR: Kakav je ekonomsko-materijalni položaj zaposlenih u obrazovanju, kada se očekuje potpisivanje novih kolektivnih ugovora za djelatnost osnovnog i srednjeg obrazovanja, te da li ste zadovoljni konačnim pregovorima?
HADŽIĆ: Kolektivni ugovor je trenutno u fazi završetka i potpisivanja za period 2024-2026. godina i sa članstvom smo proveli određene aktivnosti o tome da li su zadovoljni tim kolektivnim ugovorom. Sva prava smo zadržali, određeni nastavnici, razrednici će imati jedan benefit, 5% na platu, ali uvijek može bolje i moramo težiti boljem. U ovom momentu, ni Vlada nije mogla ponuditi više, mada smo mi imali puno veće zahtjeve, nego što smo kolektivnim ugovorom to realizovali, ali to je ono što je provodljivo u ovom trenutku. Vlada ima intenciju, a na tome i Sindikat insistira, da budemo lideri u materijalnim pravima i definisanju radno-pravnog odnosa putem kolektivnih ugovora, ne samo u FBiH, nego u BiH. Uspjet ćemo u tome, ako bude sredstava u budžetu i ako bude određena makroekonomska stabilnost, ne samo kantona, i FBiH, nego i cijele države.
NR: Svjedočili smo, nedavno, krvavom piru u jednoj školi, u Sanskom Mostu. Da li je to alarm da se više radi na sigurnosti prosvjetnih radnika i na tome da dobiju status službenih lica?
HADŽIĆ: Mi smo, po pitanju bezbjednosti rada u školama, situaciju alarmirali i prije ovog nemilog događaja, kada se slična situacija desila i u susjedstvu. Generalno, mi smo uvijek zagovornici da pravilnici, koji regulišu odnose u školi, budu transparentni, svrsishodni i mi, u ZDK, imamo niz takvih pravilnika i smatram da su najbolje uređeni. Imamo Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti radnika, pravilnike o suzbijanju vršnjačkog nasilja i još nekoliko podzakonskih akata koje smo zajedno sa ministarstvom uređivali i davali prijedloge da se stvori ambijent da se osjećaju sigurno i učenici, a i da nastavnici budu zaštićeni. Zajedno sa SSS BiH smo pokrenuli izmjene Krivičnog zakona, da se prosvjetni radnici još bolje zaštite u smislu da niko ne ugrožava njihov rad i njihovu slobodu u odgoju i obrazovanju.
