Djeca se u periodu odrastanja suočavaju sa mnogim problemima među kojima je i vršnjačko nasilje. Sveprisutan je problem u našem društvu o kojem se ne govori mnogo ne shvatajući opasnosti koje iz njega proizilaze. Sa Lejlom Sarajlić, magistricom psihologije iz Centra za mentalnu rehabilitaciju JU „Dom zdravlja“ Zenica razgovarali smo o tome kako prepoznati vršnjačko nasilje, te koje posljedice ostavlja na žrtvu, ali i počinioca.
Kako prepoznati vršnjačko nasilje?
Prema riječima Sarajlić, da bi neko ponašanje bilo okarakterisano kao vršnjačko nasilje, ono prije svega mora biti praćeno namjerom da se druga osoba povrijedi i da joj se nanese neki oblik štete. Možemo govoriti o fizičkom povređivanju, emocionalnom povređivanju te socijalnom izolacijom djeteta iz društva, a važan element vršnjačkog nasilja je i neravnopravnost moći u odnosu žrtve i počinitelja nasilja, i to ne uključuje samo fizički momenat nego i različit status u društvu. Vršnjačko nasilje dešava se opetovano i ima trajanje, što žrtvu dovodi u stalni osjećaj nesigurnosti i straha od toga kada bi se ono moglo ponoviti, uz veoma česte prijetnje od strane počinitelja. Upravo zbog tog straha, kako ističe Sarajlić, žrtve ne prijavlju nasilje i ono se nastavlja. „Djeca rijetko žele govoriti o tome da trpe vršnjačko nasilje, pa čak i nakon što prođe veoma dug period od prestanka samog nasilja. Dijete najčešće počinje da se povlači iz porodičnih interakcija, prijatelja i aktivnosti u kojima je ranije uživalo, te bez objašnjenja plače, pokazuje izljeve bijesa uz vidljivu tugu. Moguće je i češće izostajanje iz škole, sa pritužbama na glavobolje ili bolove u stomaku. Nerijetko se javljaju i poremećaji u ishrani i spavanju koji su moguće praćeni i sa noćnim umokravanjem. Ono na šta treba obratiti pažnju jeste i pojačana nelagoda kod djeteta prilikom fizičkog kontakta gdje dijete na normalan fizički dodir reaguje udarcem ili na način da ustukne. Prljava, poderana odjeća, neobjašnjive rane, krađa novca ili traženje dodatnog novca, također su signali o tome da dijete možda trpi pritiske, neprihvatljive zahtjeve i nasilje od strane vršnjaka. Obzirom da su škole, veoma često mjesta gdje se javlja vršnjačko nasilje, žrtva može izbjegavati odlaske u školu, mijenjati put kojim idu u školu, tražiti od roditelja da ih vode u školu,…“ kaže Sarajlić.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
