„Slijepi borci Zeničko-dobojskog kantona, istinski heroji i uzori“ naziv je projekta kojeg je pokrenuo Savez slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona, a finansijski podržalo Ministarstvo za boračka pitanja ZDK na čijem čelu je ministar Fahrudin Čolaković. Riječ je o serijalu tekstova koje ćemo objaviti u Našoj riječi, predstavljajući naše aktivnosti, planove i ciljeve koje želimo postići, ali u prvom redu želimo široj javnosti predstaviti naše članove i pojedince koji podržavaju i pomažu rad Saveza, njihove priče koje će, nadamo se, biti inspirirajuće i poticajne, ne samo za osobe sa invaliditetima nego i ostalima koji prolaze kroz teška životna razdoblja, nastoje dobiti svoje životne bitke ili im je jednostavno potrebna pomoć.
Savez slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona kroz svoje redovne aktivnosti nastoji razviti empatiju prema osobama sa ovom vrstom invaliditeta. O poteškoćama i problemima sa kojima se slijepi borci susreću danas, uključivanju u normalan tok života nakon životnih nedaća, te o samom radu Saveza slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona razgovarali smo sa Samirom Ćerimom, sekretarom Saveza.
Osnivanje Saveza
Nakon završetka rata borci koji su uslijed ranjavanja ostali bez vida ili im je vid u trajnoj mjeri oštećen okupio se u okviru Saveza ratnih vojnih invalida ZDK. Ipak, 2001. godine osnovan je Savez slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona, kao udruženje koje okuplja najteže ratne vojne invalide.
„Naši borci su se prvo kao sekcija okupili u sklopu Saveza ratnih vojnih invalida, ali su se zbog odsustva empatije i nerazumijevanja prema ljudima koji su 100% invalidi i koji su izloženi stalnim zdravstvenim komplikacijama, te problemima sa kojima se susreću odlučili osamostaliti. Udružili su se i osnovali Savez slijepih boraca ZDK te su tek tada, iako u ne punom kapacitetu, počeli ostvarivati svoja prava“, kaže Ćerim.
Iako je na početku osnivanja Saveza bilo 12 članova, trenutno broji deset: Adnan Bašić iz Kaknja, Sakib Smajlović, Edvin Lokmić i Rasim Hrnjičić iz Maglaja, Sejo Jusić iz Breze, Enes Hasić iz Tešnja, te Ramo Muratović, Ferid Osmić, Amir Ismić i Zahid Mujčić iz Zenice.
„Veliki je trud uložen da se borci koji su izgubili vid kao borci, u odbrani Bosne i Hercegovine, vrate normalnom načinu života, da izađu iz svojih domova i nastave se družiti nakon svih nedaća koje su ih zadesile, od perioda ranjavanja do oporavka. Moram istaći da činjenica što Savez broji samo deset članova ima svoje prednosti prilikom apliciranja na projekte. Oni ne traže puno, ali im znači podrška zajednice“, ističe Ćerim.
Edukacija i rehabilitacija članova
Osnovni zadaci i aktivnosti Saveza slijepih boraca ZDK jesu edukacija i rehabilitacija članova. U realizaciji njihovih redovnih aktivnosti podršku im pruža Ministarstvo za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona.
Želimo da slijepi borci svoje priče podijele sa drugima, da se predstave javnosti i pokažu koliko snage je trebalo da se prođe put kojim je svako od njih prošao, od uključivanja u redove Armije Bosne i Hercegovine, ratnog perioda, ranjavanja, oporavka i uključivanja/inkluzije u “normalan” život nakon svih problema sa kojima su se susretali. Želimo, također, da govorimo i o poteškoćama i problemima sa kojima se susreću danas, kako žive i čime se bave, te koliko im znači podrška društvene zajednice…
„Troškovi rehabilitacije uvršteni su u plan aktivnosti resornog ministarstva. Rehabilitacija podrazumijeva odlazak na more, a razlog tome je činjenica da većini naših članova ne odgovara banjsko liječenje. Ove godine članovi Saveza išli su u Gradac. Konsultovali smo se sa strukom te napravili plan rehabilitacionog procesa, odnosno aktivnosti koje trebaju imati. Stoga su, između ostalog, imali jutarnje i večernje šetnje, vježbe u moru,…“, kaže Ćerim ističući da će u narednom periodu, tačnije krajem septembra i početkom oktobra, organizovati izlet u Sportsko-rekreativni centar Ajdinoviće.
Savez kontinuirano radi na poboljšanju života članova i njihove svakodnevnice kroz nabavku pomagala za slijepa lica, a borci su, kroz sve ove godine rada Saveza, dobili mobitele, računare i tablete, govorne uređaje, bijele štapove,…
U sklopu redovnih aktivnosti svake godine obilježavaju 15. oktobar, Svjetski dan bijelog štapa, koji, kako kaže Čerim, obilježavaju i kao Dan Saveza slijepih boraca ZDK. „Na taj dan, uz podršku resornog ministarstva, pozovemo naše članove i prijatelje, te organizujemo svečani ručak i druženje. Naše članove obradujemo i prigodnim poklonima“, ističe Ćerim.
Savez slijepih boraca ZDK trenutno broji deset članova: Adnan Bašić iz Kaknja, Sakib Smajlović, Edvin Lokmić i Rasim Hrnjičić iz Maglaja, Sejo Jusić iz Breze, Enes Hasić iz Tešnja, te Ramo Muratović, Ferid Osmić, Amir Ismić i Zahid Mujčić iz Zenice.
U cilju poboljšanja života članova Saveza i njihove teške i tmurne svakodnevnice rade i na kontinuiranoj nabavci pomagala za slijepe osobe, a borci su, kroz sve ove godine rada Saveza, dobili mobitele, računare i tablete, govorne uređaje, bijele štapove,… Članovi Saveza su i članovi Biblioteke za slijepa i slabovidna lica Bosne i Hercegovine kao i članovi biblioteka za slijepa i slabovidna lica u Zagrebu, Podgorici i Novom Sadu.
Osnovni zadaci i aktivnosti Saveza slijepih boraca ZDK jesu edukacija i rehabilitacija članova. U realizaciji njihovih redovnih aktivnosti podršku im pruža Ministarstvo za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona.
Nedostatak empatije
Među problemima sa kojima se Savez slijepih boraca ZDK suočava je nepostojanje prostorija za rad udruženja. „Prije nekoliko godina Kanton je svim udruženjima napravio zajedničke prostorije, ali su nas izostavili. Međutim, zahvaljujući predstavnicima Stranke demokratske akcije i njihovoj ljubaznošću, dali su nam na besplatno korištenje jednu kancelariju. Iako je bilo prigovora da surađujemo sa političkim strankama, moram naglasiti da to nije tačno. Zadnja dva predsjednika Kantonalnog odbora i sekretar su nam na taj način pomogli i nikada nisu tražili protuuslugu“, kaže Ćerim napomenuvši da je dugogodišnja borba bila i za povećanje naknade za tuđu njegu i pomoć. „Mnogi su se protivili povećanju naknade međutim svakodnevnica porodica naših boraca je podređena samo njima, ali, ipak, zbog ljubavi prema njima su uz njih i pomažu im 24 sata. Ljudi koji nemaju empatije, nemaju srce i dušu, a to je ovim ljudima najpotrebnije“, napominje Ćerim.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA BORAČKA PITANJA ZDK
