„Oni ne žive u svom svijetu, žive u istom svijetu kao i mi,
samo ga drugačije percipiraju“, ističe Smajlović
● Vrijeme kada treba potražiti pomoć, vrijedi pravilo “što prije, to bolje“
Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. aprila prema odluci Ujedinjenih naroda dok je cijeli mjesec april posvećen podizanju svjesnosti o poremećajima iz autističnog spektra. Tim povodom razgovarali smo sa stručnjacima iz JU „Dom zdravlja“ Zenica kako bi saznali koji su rani pokazatelji autizma, kako pronaći najbolji pristup koji će odgovarati potrebama djeteta iz spektra autizma kako bi ostvario svoje potencijale.
Pokazatelji autizma
Poremećaji iz autističnog spektra su složeni biološki poremećaji mozga karakterizirani atipičnim razvojem socijalizacije, komunikacije, te prisustvo stereotipnih radnji. Simptomi autističnog spektra poremećaja javljaju se prije treće godine i često su praćeni abnormalnostima kognitivnog funkcioniranja, učenja, pažnje i senzornog procesiranja. „Neki od ranih znakova autizma su: izostanak brbljanja (do 12. mjeseca života), izostanak bilo kakve riječi (do 16. mjeseca zivota), izostanak fraze od dvije riječi (do 24. mjeseca života), izostanak kontakta očima, neodazivanje na ime, nezainteresovanost za druge osobe, okupiranost igračkama i igra na neadekvatan način (redanje autića u niz, a ne vožnja), ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja (tzv. stereotipije), kao što su: ljuljanje tijela, treperenje rukama, okretanje oko svoje osi, skakutanje, lupkanje rukama, sklonost rutinama , hiper ili hiposenzitivnost na svakodnevne podražaje. Pravovremeno detektovanje poremećaja i rana intervencija su ključne u tretmanu poremećaja iz autističnog spektra. Dakle, kada je u pitanju vrijeme kada treba potražiti pomoć, vrijedi pravilo “što prije, to bolje““, kaže magistrica logopedije Šejla Smajlović, iz Centra za rani rast i razvoj Službe za zdravstvenu zaštitu djece JU „Dom zdravlja“ Zenica.
Napominje da postoji sve više dokaza da je autizam genetičko stanje, da, vjerovatno, uključuje nekoliko različitih gena, te da su genetski faktori prisutni u 7-8% slučajeva autizma. „Iako u većini slučajeva uzrok za razvoj autizma nije poznat. Neki se mogu povezati s virusnom infekcijom (npr. prirođena rubeola ili infekcija citomegalovirusom), fenilketonurijom (nasljedni manjak enzima) ili sindromom lomljivog X hromosoma (hromosomski poremećaj). Njegov uzrok nije u lošem roditeljstvu, iako neki obrasci ponašanja mogu nepoželjno uticati na pojavu simptoma. Pri tome najviše mislimo na pretjeranu izloženost ekraniziranim sadržajima. Bitno je spomenuti da dijete do uzrasta od dvije godine ne bi trebalo uopće biti izloženo tim zadržajima, a dijete od 2 do 6 godina 30 do 60 minuta dnevno“, ističe Smajlović.
Metode i tretmani
Neke od metoda koje se koriste u tretmanu poremećaja iz spektra autizma, sa svrhom unapređenja adaptivnog poželjnog ponašanja i smanjivanje nepoželjnih ponašanja, su: analiza primjenjenog ponašanja (ABA), komunikacija putem razmjene slika (PECS), tretman i edukacija djece sa autizmom i srodnim poremećajima komunikacije (Teacch), učenje putem igre (Floortime), senzorna integracija (SI). “U BiH je, nažalost, jako malo certifikovanih terapeuta koji rade po ovim metodama. Moja praksa je pokazala da najviše rezultata daju bihevioralne metode, rad jedan na jedan, u kombinaciji sa intenzitetom rada, svakodnevnim radom kod kuće te jedan ključan faktor, dosljednost u svemu što radimo. Osobe iz autističnog spektra su kao i svi drugi ljudi koji nemaju tu poteškoću i ne treba ih ništa drugačije posmatrati ili se odnositi prema njima. Oni ne žive u svom svijetu, žive u istom svijetu kao i mi, samo ga drugačije percipiraju. Ne treba ih izolovati niti segregirati, treba im dati priliku da budu dio društva“, kaže Smajlović te dodaje da je nužno raditi na podizanju svijesti o autizmu i osobama sa poremećajima iz spektra autizma. „Do sada u našem gradu se to pokazalo kao dobra praksa, te je sve veći broj roditelja koji mogu prepoznati i sugerisati drugim roditeljima da možda ipak postoji neki problem. U Centar se nažalost svakodnevno javljaju djeca pod sumnjom da imaju neke od ranih znakova autizma. Prva karika u lancu detekcije je pedijatar, koji dalje upućuje da detaljnu procjenu stručnjacima iz tima“, ističe Smajlović.
