Na nedavno održanoj promociji diplomanata i magistranata Univerziteta u Sarajevu Zeničanka Nejra Osmančević-Omerspahić dobitnica je Srebrene značke Univerziteta u Sarajevu. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu UNSA u julu ove godine, a trenutno je zaposlena u JU „Dom zdravlja“ Zenica.
Najveće priznanje je osmijeh i zahvalnost pacijenta
Tokom studiranja bila je angažirana kao student demonstrator na Katedri za medicinsku mikrobiologiju, virusologiju i parazitologiju, te je bila član Udruženja studenata medicine u BiH-Bohemsa. Učestvovala je na kongresima kao što je SaMed koji organizuju studenti fakulteta, te je bila dio studijske razmjene i putovanja gdje je tri sedmice provela u Sloveniji na Univerzitetskom kliničkom centru Ljubljana, gdje je imala priliku da uči, druži se sa kolegama i stekne nova poznanstva.
Od malih nogu pokazivala je želju za učenjem i istraživanjem. Kroz osnovno i srednje obrazovanje ta želja je proizilazila u rad i marljivost. Medicina i zvanje doktora su je, kako kaže Osmančević-Omerspahić, privukli, kako zbog humanog poziva, tako i zbog velikih mogućnosti koje ova nauka nudi, njenog svakodnevnog napredovanja i cjeloživotnog učenja i usavršavanja. „Nakon šest prelijepih godina ispunjenih radom, učenjem, požrtvovanošću, iskušenjima, smijehom, a ponekad i suzama kada pomislite da ste doživjeli zasićenje, dosegnete do trenutka, nekoliko sekundi, koje to sve ovjekovječe. Tada osjetite ponos i radost, proglašeni ste Srebrenom značkom Univerziteta u Sarajevu – doktor medicine. I jeste, zaista, ta Srebrena značka je kruna mog dosadašnjeg uspjeha, pokazatelj rada i požrtvovanosti, ostvarenog prosjeka studija 9,23. Ali ipak predstavlja i jednu veliku odgovornost kakvu nosi i zvanje doktora medicine. Ja sam sada u našoj zajednici, susrećem se sa raznim profilima ljudi koji uz to dolaze sa različitim problemima, bolestima, zahtjevima. Ljubaznošću i znanjem koje sam do sada stekla nastojim opravdati tu krunu uspjeha. Ali ono što mogu reći, je, da ta značka stoji kući, na polici kod TV-a, a moje najveće priznanje mi predstavlja osmijeh, topla riječ, pohvala i zahvalnost koju mi uputi pacijent nakon dolaska u moju ordinaciju“, kaže Osmančević-Omerspahić.
Podrška i razumijevanje porodice
Kako ističe, studij medicine sadrži veliki broj predmeta te traži i iziskuje dosta vremena, dobru organizaciju i snalažljivost. Tokom studiranja potrebna je podrška i razumjevanje porodice i bliskih osoba, dosta truda, marljivosti, istraživanja i čitanja, a sve, u konačnici, dovodi do zapaženih rezultata i visokih ocjena koje su podstrek za daljnje napredovanje. „Najveću zahvalnost dugujem dragom Bogu koji mi je dao zdravlje, razum, mogućnost da ustrajem i dođem do ovog životnog poglavlja. Ovom prilikom posebnu zahvalnost mogu iskazati mojoj mami, zvijezdi vodilji, životnom čuvaru, najiskrenijem kritičaru, borcu, uzoru i inspiraciji, na ljubavi koju mi svaki dan pruža i trudu koji je uložila u rast mene kao osobe, učenika ali najvažnije čovjeka. Hvala mom ocu, bratu i suprugu na razumijevanju, podršci, ohrabrivanju i neizmjernoj ljubavi“, kaže Osmančević-Omerspahić istakavši da će nastojati da se usavršava u svojoj struci, ostvariti zacrtane ciljeve, biti bolja, snažnija i odvažnija u svom znanju i karijeri, kao i privatnom životu. „Sada sam upravo na dodatnoj edukaciji iz porodične medicine. Ono što je sigurno da svoju karijeru gradim i gradit ću u Bosni i Hercegovini, prvenstveno svom rodnom gradu Zenici. I toplo se nadam da ćemo mi mladi ljekari imati podršku od svoje zajednice, kolega i sugrađana u izgradnji kvalitetne zdravstvene zaštite i organizacije od koje ćemo svi imati koristi“, poručila je ova mlada i uspješna Zeničanka.
