U organizaciji Univerziteta u Zenici i Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Zenica, u četvrtak je, u Hotelu „Zenica“, održana javna tribina pod nazivom „Svjedočenje iz masovnih grobnica“. Gost tribine bio je Amor Mašović, simbol traganja za bošnjačkim kostima u preko 100 grobnica širom Bosne i Hercegovine.
Kultura sjećanja
„Bošnjački narod je zaboravan narod i ovo su prave prilike da se podsjetimo na genocid, na zločin koji se desio u Srebrenici, da prenosimo iskustva mlađim generacijama, da znaju šta se to dešavalo 1995. godine. Drago mi je da će o tome govoriti ljudi kao što je gospodin Mašović, koji je svjedok svih tih dešavanja, da će prenijeti sve te dojmove koje je doživio tokom svog istraživanja i važno je da mladi naraštaji ne smiju zaboraviti to što se desilo bošnjačkom narodu“, rekao je prof.dr.sc. Jusuf Duraković, rektor Univerziteta u Zenici.
Prof.dr.sc. Ajdin Huseinspahić, predsjednik BZK „Preporod“ Zenica, je istakao da je kultura sjećanja vrlo važna. „Poučeni iskustvima ratne 1945. godine, kada je ona bila parcijalna, fragmentarna, kada Bošnjaci posebno nisu imali priliku da pišu historiju i da se na adekvatan način sjećaju svoje antifašističke uloge i borbe, vidjeli smo da se to od 1992. do 1995. godine vraća u formi, opet, najgnusnijih zločina, zločina genocida, udruženih zločinačkih poduhvata,… Adekvatno sjećanje na žrtve, žrtve genocida, je prijeko potrebno da se zločin genocida više nikome ne bi ponovio. Važno je podvući i činjenicu da je žrtava bilo na sve strane, ali da nisu jednako presuđene i tretirane presudama domaćih i međunarodnih sudova. Drago mi je da pravimo iskorak i još jednom ukazujemo na to, kroz ovu tribinu, da se žrtve genocida nikad ne zaborave, kako se to Bošnjacima više nikada ne ponovi u historiji“, rekao je Huseinspahić.
Mašović-simbol traganja za bošnjačkim kostima
Kako je kazao Mašović, u ljeto 1992. godine se pridružuje Komisiji i počinju sa bilježenjem svih nestanaka i evidentiranjem svjedočenja ljudi koji su preživjeli logore, na neki način se spasili, a imali su određena saznanja o postojanju masovnih grobnica. „Ja sam osoba koja ni na koji način, pa i po pitanju genocida, ne razdvaja Srebrenicu od Prijedora, Ključa, Sanskog Mosta, Bosanskog Šamca, Bijeljine, Zvornika, Vlasenice, Višegrada, Foče,… Naravno, Srebrenica zbog mnogobrojnosti ljudi koji dolaze da obilježe taj datum i da se oproste od onih koji su novoidentificirani nakon ekshumacija koje su vršene u proteklih više od 25 godina, je specifična, mada se ni Prijedor ne razdvaja. Emocije su takve kakve jesu. U Komemorativnom centru u Tuzli nalazi se gotovo 100 Srebreničana koji nemaju imena i prezimena, koji su zarobljeni zajedno sa onima sa kojima su pronađeni u masovnim grobnicama, koji su bili u istim redovima kada su ih streljali, u istim primarnim grobnicama… Oni su tamo u bijelim vrećama i čekaju. Niko od nas nema odgovor na pitanje zašto oni i dalje čekaju. Od njih je izoliran DNK profil, imaju imena nekog od onih oko hiljadu Srebreničana koji se još uvijek traže, ali im u ovom času ne možemo dati imena. Oni zaslužuju da se, Bošnjaci prije svih, ali i cijeli svijet oprosti od njih na dostojanstven način. Ako se to i ne dogodi, ako i zauvijek ostanu NN osobe, primjerenije je mjesto u svetoj potočarskoj zemlji natopljenoj bošnjačkom krvlju, nego li u ovim bijelim vrećama Komemorativnog centra“, rekao je, između ostalog, Mašović.
