Zahtjeva za usvajanje djece u Bosni i Hercegovini je mnogo više u odnosu na broj usvojene djece, a razlog tome je činjenica da sam proces usvajanja, ponekad, prate određene poteškoće. Prema podacima Centra za socijalni rad Zenica u 2021. godini podnesena su 53 zahtjeva za usvojenje djeteta, a u istom periodu zaključena su dva potpuna usvojenja (dvije djevojčice od tri godine), te nema djece koja su ispunila zakonom propisane uslove za usvojenje.
Procedura i uslovi za usvojenje
Prema riječima direktora Centra za socijalni rad Zenica Muamera Mehića, procedura usvojenja djeteta počinje podnošenjem zahtjeva, a Centar na osnovu priloženih dokaza utvrđuje da li su ispunjeni uslovi za zasnivanje djeteta propisani zakonom. Potom organ starateljstva, po službenoj dužnosti, pribavlja mišljenje o podobnosti osobe koja želi usvojiti dijete od organa starateljstva njenog prebivališta kao i od porodičnog savjetovališta i drugih odgovarajućih organizacija i stručnjaka, poput socijalnih radnika, psihologa, ljekara, pedagoga i drugih. „Potrebno je da par i dijete ispune pravne uslove za usvojenje. Budući roditelji zatim prolaze kroz niz testova, prije svega psiholoških, da bi se dijete poslije toga poslalo u porodicu na adaptacioni period. Socijalni radnik u tom periodu, koji traje šest mjeseci, obilazi dijete i porodicu. Tek nakon procjene socijalnog radnika donosi se konačno rješenje o usvojenju“, kaže Mehić ističući da se usvojenje može zasnovati kao potpuno ili nepotpuno.
Za potpuno usvojenje dijete mora biti starosti do 10 godina, a mogu ga usvojiti bračni drugovi zajednički, maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja dok vanbračni drugovi dijete mogu usvojiti pod uslovom da vanbračna zajednica traje najmanje pet godina. Kada je upitanju nepotpuno usvojenje, može se usvojiti dijete do 18 godina, te ako je starije od 10 godina potreban je njegov pristanak. Nepotpuno mogu usvojiti bračni drugovi zajednički, jedan bračni drug uz pristanak drugog i maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja, a osoba koja nije u braku i vanbračni drugovi dijete mogu usvojiti pod uslovom da vanbračna zajednica traje najmanje pet godina i da za to postoje naročito opravdani razlozi. „Potpunim usvojenjem zasniva se neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu, a prestaju međusobni odnosi usvojenika i njegovih krvnih srodnika dok nepotpunim usvojenjem između usvojenika i usvojitelja nastaju odnosi koji prema zakonu postoje između roditelja i djece, s tim da usvojitelj može usvojenika ograničiti ili isključiti iz naslijeđa. Samohrani roditelj ima znatno manje šanse da usvoji dijete, a ako se to i desi, usvojenje može biti samo nepotpuno“, ističe Mehić, te dodaje da usvojitelj može biti osoba u dobi od 25 do 45 godina, te koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina. Ipak, kako kaže Mehić, ukoliko postoje osobno opravdani razlozi, usvojilac može biti i osoba starija od 45 godina ali dobna razlika između usvojioca i usvojenika ne smije biti veća od 45 godina. Usvojitelj može biti državljanin BiH, ali i strani državljanin ako je usvojenje u najboljem interesu djeteta i ako dijete ne može biti usvojeno u BiH, ipak, takvo usvojenje se ne može zasnovati bez prethodnog odobrenja federalnog organa nadležnog za poslove socijalne zaštite, odnosno ministarstva. „Ne može se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji, ni brat, ni sestra. Staratelj ne može usvojiti svog štićenika dok ga organ starateljstva ne razriješi dužnosti staratelja. Usvojiti ne može osoba kojoj je oduzeto roditeljsko staranje, kojoj je ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost, koja ne pruža dovoljno jamstva da će pravilno ostvarivati roditeljsko staranje kao ni osoba kod čijeg bračnog partnera postoji jedna od naprijed navedenih okolnosti“, kaže Mehić.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
