Žele sačuvati prirodna bogatstva i kulturno naslijeđe na prostoru Vranduka
● Odlična prilika za razvoj turizma
Stare vodenice, koje su preživjele ratove i poplave, zatim autohtona potočna pastrmka i lijepo prirodno okruženje, samo su neka bogatstva vrandučkog kraja, koja treba čuvati i njegovati. Upravo to je i motiv djelovanja i samog osnivanja Udruženja građana „Stara vodenica“ koje, svojim aktivnostima i djelovanjem, želi sačuvati prirodna bogatstva i kulturno naslijeđe na prostoru Vranduka i Zenice, prvenstveno Vranduka.
Stare vodenice
„Mi, u vrandučkoj kotlini, rijeci, imamo stare vodenice koje su stare stotinama godinama i koje su za vrijeme zadnjeg rata žito mlile neprekidno, za vojsku, građanstvo… Međutim, sada su u devastiranom stanju. Neke su u upotrebi, neke nisu, a ukupno ih je šest. Mi, kao Udruženje, smo sebi postavili zadatak da te vodenice pokušamo jednoobrazno da pripremimo, opremimo i da budu u funkciji, da građani Zenice i okolnih sela mogu da dođu svaki dan i kupe kilogram kukuruznog i pšenišnog brašna, ali od našeg starog bosanskog kukuruza brzaka ili osmaka, kako ga zovemo, i pšenice, jare, ozim,…“, kaže nam Ferid Ibrahimagić, predsjednik Udruženja, na čiju inicijativu je i osnovano Udruženje. „To je bila lično moja ideja. Ja sam bio taj koji sam sazvao određeni broj ljudi i moja inicijativa je bila da osnujemo Udruženje. Oni su to prihvatili. Sabahudin Ibrahimagić, Muris Ibrahimagić, Zehrudin Ibrahimagić i Midhat Horić su članovi Udruženja, odnosno Upravnog odbora, a priključio nam se i Muhsin Ibrahimagić, kao i dosta omladine“, kaže Ibrahimagić.
Čišćenje rijeke
S obzirom na to da su tu vodenice, a da je rijeka bila preplavljena smećem, odlučili su, prvo, očistiti rijeku. Žele da upravo to mjesto postane omiljeno, i mještanima i posjetiocima.
„Zauzeli smo stav da našu rijeku, koja ima tok osam kilometara dužine, očistimo od komunalnog otpada. Čistili smo od izvora prema ušću, međutim, smeća u rijeci je bilo mnogo, guma, sećija, flaša…. Naša rijeka ima autohtonu potočnu pastrmku, koju niko nije poribljavao, a preživjela je i uvijek opstajala. Naša rijeka je blizu grada, a bogata je prirodnim izvorima vode, priroda je čista. Podržala nas je i Turistička zajednica ZDK i Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline, na čelu sa ministrom Adnanom Šabanijem. Želimo tu rijeku vratiti stanovništvu, da mogu doći sa porodicom, djecom, da mogu sjesti, kupiti kilogram našeg brašna koje je mljeveno na vodenici. S druge strane, možda bi dali inicijalnu kapsulu mještanima da počnu da proizvode taj bosanski kukuruz koji se sijao na našem kraju. Svaka kuća ga je sijala tonama, a danas to nije tako“, kaže Ibrahimagić.
„Želimo obogatiti turističku ponudu našeg kraja. Idemo ka tom cilju, da napravimo pješačke staze, šadrvane, klupe za sjedenje, male dućane gdje će se prodavati proizvodi koje se proizvode u našem kraju, kao što su: med, gljive, ljekovito bilje,… Hoćemo da to područje, jednostavno, bude primamljivo za građanstvo, da ljudi dođu i uživaju u čistoj prirodi“, ističe Ibrahimagić.
Mnogo ideja
Pred ovim aktivistima su i drugi planovi. „Imamo i projekat koji se zove Vrandučka sehara, koji podrazumijeva zaštitu historijskih spomenika, tvrđave, obilježavanje Vrandučke ašlame, što je bilo, pa je ukinuto. U Vranduku je bio osnovan i prvi Vrandučki odred, mislimo da ćemo napraviti i planinarsku stazu koja će biti u povodu obilježavanja tog dana. Najveći problem nam je putna infrastruktura. Tu se prelamaju neke politike, gdje se ne može dobiti priključak za Ljubetovo. Jer, čim nadođe voda, ne može se dole proći toj našoj rijeci. Problem nam je i struja“, kaže Ibrahimagić.
Uprkos svemu, ova grupa aktivista i entuzijazista, koja gotovo sve aktivnosti finansira iz ličnih sredstava, doborovoljnim prilozima, ima u planu kod tih nekoliko vodenica napraviti i šadrvane, odmorište, da ljudi mogu doći, sjesti, odmoriti se, piti izvorsku vodu…jednostavno, uživati u čistom, prirodnom okruženju.
