PROJEKAT: O KULTURI JE RIJEČ…
Kostimografija je umjetnost crtanja i kreiranja kostima za potrebe filma, pozorišnih predstava i ostalih scenskih umjetnosti, a osoba koja se njome bavi naziva se kostimografom. Kostim uključuje sve što glumac nosi na sebi: odjeću, masku, šminku i rekvizit. U zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu kao saradnica ovaj posao obavlja Sabina Trnka koja na početku razgovora za Našu riječ kaže da se ovim poslom počela baviti prije svega iz ljubavi prema teatru.
Posebne emocije u radu
– Tako da nije to samo zanimanje, to je ljubav. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu dobila sam poziv iz Narodnog pozorišta Sarajevo da radim kostimografiju za predstavu „Samoubica“ u režiji Eduarda Millera. I tako je počelo -kaže Trnka i dodaje da saradnja s BNP-om traje od 2008. godine kad je dobila poziv da radi kostimografiju za predstavu „Mjesto u središtu zemlje“ u režiji turskog reditelja Nurullaha Tuncera.
– BNP Zenica je pozorišna kuća koja je meni, zaista, širom otvorila vrata i naša saradnja će se nastaviti. To je sigurno. Prema ovom pozorištu nosim posebne emocije i osjećam je kao moju kuću. Mislim da BNP Zenica zaslužuje puno veću pažnju, zbog svega što ta kuća nudi teatarskoj umjetnosti, i javnosti i svih onih koji bi trebali nositi puno veću odgovornost -istakla je Trnka te dodala da se ne može govoriti o prosječnom vremenu potrebnom za izradu jednog kostima jer vremenski okvir u kojem nastaje jedna predstava zavisi od puno faktora: od koncepta predstave, uvjeta za rad, finansijskih okvira, itd.
– Nakon razgovora sa rediteljima ili rediteljicama na red dolazi izrada skica za kostim, odnosno idejnog rješenja. Kad se „usvoje“ skice od strane reditelja ili rediteljice pristupa se realizaciji u za to predviđenim radionicama ili se ide u kupovinu već sašivene odjeće koja, uz određene izmjene, postane pozorišni kostim. Glumci i glumice, u toku procesa stvaranja predstave, dolaze na probe kostima. Nakon toga organizira se kostimska proba na sceni. Tu vidimo da li je sve onako kako smo se dogovorili da bude. Nekada se dese određene korekcije -rekla je Trnka.
– U izradi kostima za pozorišnu predstavu se koriste svi materijali koji su potrebni da bi kostim zadovoljio potrebe koncepta predstave. Oni su mnogobrojni i različiti u svom sastavu. To može biti platno, drvo, plastika… a materijale nabavljaju u/na raznim mjestima, prodavnicama, pijacama, pozorišnim fundusima… Idemo gdje god je potrebno da bi što bolje maštu prenijeli na scenu. Zbog svega toga su pozorište i pozorišne predstave jedna posebnost u kojoj svi mi koji radimo taj posao uživamo i želimo da svi oni koji dođu da gledaju predstavu jednako tako uživaju -rekla je Trnka.
Posao scenografa
Kroz proces stvaranja predstave prolazi zajedno s glumcima i režiserima, kaže da je svaka predstava posebna na svoj način te da nijednu ne bi izdvajala kao omiljeni projekat.
– Ono što je bitno je da u svakoj predstavi uživam, da mi je svaka predstava uzbudljiva i da sam na početku procesa u onom emotivnom stanju koje u meni izaziva misao – kao da radim prvi put. Ono što želim izdvojiti kao posebnost, a veže se za BNP, je scenografija. Pored kostimografije radim i scenografiju. A ista se veže za rediteljicu iz BNP Lajlu Kaikčiju. Ona je, kako ja to volim reći, krivac za moj rad na scenografiji i beskrajno sam joj zahvalna zbog toga jer mi je pružila priliku da ostvarim još jednu životnu želju. Prva scenografija se desila u BNP-u u predstavi „Zatvorenih očiju“ 2010. godine u režiji Kaikčije. Sad mi govori da sam bolja scenografkinja nego kostimografkinja (kaže kroz smijeh). Hvala, Lajla. Hvala, BNP Zenica -kaže Trnka na kraju.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
