Poznato je da su Zeničani uvijek imali vrhunske alpiniste i visokogorce, koji su godinama penjali razne vrhove svijeta. Prošlo je mnogo vremena otkad su neki Zeničani penjali najviši vrh Afrike odnosno Kilimandžaro, pa su nedavno odlučili da bilo veoma zanimljivo popeti i doživjeti iskustvo Afrike i Kilimandžara. U ovoj ekspediciji učestvovali su tri Zeničanina Kenan Hrustanović, Haris Adilović i Osman Podić, te tri djevojke Irena Jukić iz Žepča, Beadisa Delibašić-Husika iz Kaknja i Dženita Seferović-Čaušević iz Sarajeva. Kenan, Haris i Osman su članovi GSS Zenica, a Kenan, Haris, Beadisa i Irena su članovi UP „Vedro“ Zenica.
Pripreme za uspon
– Kad smo odlučili otići na ovu ekspediciju, ispred sebe smo postavili jasan plan priprema, kako bi naš uspon protekao što bolje i sigurnije. Svaki vikend smo koristili maksimalno za odlazak u planine, te radili na kondiciji, psihi i snazi. Pripreme su trajale mjesecima i mogu reći da nam je to puno pomoglo u ostvarenju našeg cilja -kaže Hrustanović i dodaje da mu je ovo prvi „summit“
– Prvi od njih sedam koliko ih postoji. Kilimandžaro je jedan od sedam „summita“ što podrazumijeva penjanje najviših vrhova na sedam kontinenata. Iza sebe imam uspješan uspon na najviši vrh Republike Turske odnosno planinu Ararat visoku 5.137 metara nadmorske visine, zatim imam Suphan Dagi (Republika Turska) 4.058 m.n.v., Nemrut Dagi (Republika Turska) 2.948 m.n.v., Latmos Dagi (Republika Turska) 1.367 m.n.v., Musala (Republika Bugarska) najviši vrh Balkana 2.925 m.n.v., Triglav (Republika Slovenija) najviši vrh bivše Jugoslavije 2.864 m.n.v., Maglić 2.386 m.n.v. najviši vrh Bosne i Hercegovine, Biokovo (Hrvatska) i Hajla (Crna Gora) -ističe Hrustanović i dodaje da je uspon na Kilimandžaro trajao pet a je silazak dva dana.
– Često i skoro uvijek me pitaju kako je na vrhu, kakav je osjećaj, ja uvijek volim reći da je vrh super, ali da uvijek više pamtim trenutke koje doživim do samog vrha, ti trenuci se mnogi više pamte. Ovdje bih posebno izdvojio čistoću planine Kilimandžaro, te posebnu ljubav koju lokalni ljudi gaje prema toj planini. Ti ljudi će sve učiniti da se ti osjećaš ugodno, lijepo, što bi rekli da ti je sve potaman. Mi naravno iz Bosne nismo navikli na taj ugođaj, navikli smo da se snalazimo u planini pa nam je sve to bilo neobično. Zaista jedno divno iskustvo koje bih svakome preporučio. Upoznati tu kulturu, Masai pleme, doživjeti safari, zaista je Afrika predivna i ljudi u njoj -kaže Hrustanović.
– Prvi dan kreće iz podnožja Nacionalnog parka Kilimandžaro i dolaskom u prvi kamp koji se zove Mandara Hut i nalazi se na visini od 2.700 m.n.v. Drugi dan kreće ka Horombo Hut koji se nalazi na visini od 3.720 metara a treći dan je rezervisan za aklimatizaciju i koristimo ga da bi privikli naše tijelo na visinu i rijedak zrak, te smo taj dan iskoristili za odlazak do popularne Zebra stijene koja se nalazi na 4.200 metara nadmorske visine, ponovo se vraćamo u kamp i tu noćimo. Ujutro rano kreće uspon ka Kibo Hut na visini od 4.720 m.n.n. Dolaskom pripremamo naše ruksake za završni uspon, imamo tek nekih pet sati da odspavamo, naravno ko može, i tačno u ponoć kreće naš završni uspon na najviši vrh Afrike. Penjemo se ka Uhuru Peaku koji se nalazi na visini od 5.895 m.n.v. Na samom vrhu brzo koristimo priliku za slikanje i spuštanje ka Kibo Hut. Tu odmorimo tri sata i onda nastavljamo dalje ka Horombo Hut što je veoma fizički a i psihički naporno. Nakon prespavane noći, slijedi nastavak spuštanja niz planinu i dolazak na početnu tačku u Nacionalnom parku Kilimandžaro. Otprilike za ovo nekoliko dana u planini, pređe se od 70 do 80 kilometara -kaže Hrustanović.
Emocije na vrhu
Prema riječima našeg sagovornika, izlaskom na sami vrh, emocije su pomiješane.
– To je nešto što je teško opisati, dočarati, nešto što samo osoba koja se popne može da doživi i shvati. Ja sam na trenutak zastao i uživao u pogledu na glečer u daljini, nestvarno je vidjeti taj glečer na Kilimandžaru koji nažalost iz godine u godinu nestaje. Drago mi je da su moje oči mogle vidjeti tu nestvarnu ljepotu. Sva trojica Zeničana su uspjela popeti vrh a moram reći da smo se tom prilikom držali zajedno i zajedno stigli na vrh -kaže Hrustanović i na kraju dodaje da su mu naredne dvije želje Elbrus kao najviši vrh Evrope, a druga je Akonkagva koji je najviši vrh Južne Amerike. Međutim, za takvo nešto su potrebne finansije, vrijeme i oprema pa će to polako i detaljno planirati, a do tad se vraća našim planinama i redovnim aktivnostima kao što su vođenje izleta ispred UP „Vedro“ Zenica i aktivnosti GSS Zenica. (D. Jurišić)
