Uloga učiteljice ili učitelja vrlo je važna u životu svakoga djeteta, a prenošenje znanja samo je njezin mali dio. Vrlo često su đacima najbolji prijatelji, pedagozi, psiholozi, oni koji ih, pored roditelja, usmjeravaju, ohrabruju, bodre na putu odrastanja i stvaraju uspomene koje će rado pamtiti cijeloga života. Jedna od takvih učiteljica je i Jasmina Mularifović iz Tešnja, koja u OŠ „Huso Hodžić“ Tešanj radi već 35 godina, kao nastavnica razredne nastave.
„Prošla sam mnoge obuke stručnog usavršavanja i dobila razne certifikate, te sam obučavala nastavnike u Reformi devetogodišnjeg obrazovanja. U ratu sam bila u Tešnju i radila kao učiteljica. Bila sam društveno aktivna u ženskom rukometnom klubu, pozorištu i različitim udruženjima. Već 42 godine sam članica KUD-a „Pobjeda“ Tešanj, u kojem sam još uvijek aktivna“, kaže Mularifović.
Ogromna ljubav
Ogromnu ljubav za ovaj poziv naslijedila je, kaže nam, od svojih rahmetli roditelja, Ibrahima i Zekije, također prosvjetnih radnika. „Davne 1984. godine, na prvom predavanju, profesor Miroslav Vrabac na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci nam je rekao: „Ako ne volite djecu i oni vam idu na živce, odmah napustite Akademiju“. Volim djecu i sve ove godine uživam u svom poslu. Jedna stvar se nikada nije promijenila, a to je biti svjedokom metamorfoze u prvom razredu, od djeteta koje samo ne zna obući jaknu, patike, otići samo u toalet, i za nekoliko mjeseci imamo ispred sebe osobu koja sama čita, piše, samostalno računa,…“, kaže Mularifović.
Pomozimo djeci za njihovo bolje sutra…
Biti prosvjetni radnik u današnje vrijeme je, ističe, mnogo teže nego kada je počinjala taj posao raditi. „Naš posao je sada mnogo zahtjevniji i kompleksniji, jer je većina učenika okrenuto virtualnom svijetu, te je mnogo teže animirati djecu i držati njihovu pažnju i koncentraciju. Velika očekivanja i pritisci roditelja, resornog ministarstva, Pedagoškog zavoda, u smislu vođenja pedagoške dokumentacije i provođenja neispitamnih reformi, čine naš posao još težim“, kaže Mularifović.
Kada je u pitanju poštovanje od strane učenika, to, prvenstveno, smatra, zavisi od njihovog okruženja. Ako dijete iz svog okruženja dobije signale o tome kakav je njegov učitelj, tako se i ponaša. „Smatram da postoji više poštovanja, razumijevanja i podrške u društvu iz koga dolaze i potiču ti učenici bilo bi poštovanja od strane učenika. Svako dijete stoji na dvije noge. Jedna noga je roditelj, druga učitelj. Ako te noge ne usklade korake,dijete će hromati kroz život. Danas se od učitelja očekuje da budu čarobnjaci koji rješavaju sve probleme koji muče ovo društvo. Jedna noga je društvo-država, a druga je prosvjeta, te ako ne uskladimo korake, obrazovanje će hromati cijeli život. Poteškoća je mnogo, a trenutno su najvažnije inkluzija, ekranizacija, socijalizacija, koncentracija,… Uskladimo korake i pomozimo djeci za njihovo bolje sutra, jer su oni naše bogatstvo“, poručuje Mularifović.
