Zeničaninu Rasimu Redžiću je mašina u pogonu zeničkog ArcelorMittala „odbila“ obje ruke. Trenutno nosi protezu na ruci koja ima više funkcija, ali uglavnom, ukazao je Redžić, sa ta dva signala – otvori šaku, zatvori šaku, sve funkcije obavlja. Može uzeti čašu, flašu, može rotirati ruku lijevo, desno…
„Bez obzira što nemam ruku imam osjećaj da ja nju imam, da imam šaku. Sa tim komandama otvaranja šake i zatvaranja ja tako funkcionišem sa protezom. Moj mišić, dokle imam ruku, on tu postoji, on je sada povezan sa ovim presađenim mišićem iz noge. Sada ja kad dam komandu kao kada vi hoćete da uzmete čašu tako isto i ja koristim to kao da imam ruku i kada sada stisnem, kada hoću da uzmem čašu to se pretvara u električni signal pomoću baterije koju ima proteza, u njoj imaju motorići i to tako funkcioniše”, istakao je Redžić.
Nesreća na poslu i odlazak na liječenje
Taj aprilski dan 2019. godine neće nikada zaboraviti. Pamti da je na početku njegove smjene bilo nekih nesuglasica oko komandovanja u procesu proizvodnje.
“Na poslu sam bio šef smjene, radi se o pogonu valjaonica u Mittalu. Pokrenuto je postrojenje, valjci su u pitanju, bilo je nesporuzuma oko komandovanja tako da je pokrenuta pruga, ja nisam izašao i pogon mi je uhvatio desnu ruku i povuklo mi je i onda sam se vjerovatno branio i tako da mi je i lijevu uhvatilo. Valjci su mi na valjačkom stanu uhvatili obe ruke”, naglasio je Rasim, te dodao da je ova agonija trajala nekoliko minuta, a nakon što su kolege uspjele zaustaviti rad pogona i podići valjak, vidio je svoje smrskane ruke i odmah pomislio „ostaću invalid do kraja života“
Odmah je vozilom saniteta prebačen u Kantonalnu bolnicu Zenica gdje je previjen i poslan hitno u Sarajevo na KCUS gdje će biti operisan. Tokom liječenja u Sarajevu zaražen je i MRSA-om. U Zenici, tokom kućnog oporavka, posjećuje ga generalni direktor Mittala koji, nakon što konstatuje da Rasim uopšte nije dobro, odlučuje da se njegovo liječenje nastavi u medicinskom centru u Njemačkoj. Djeluje se brzo i Rasim odlazi u Minhen na liječenje.
Mittal snosi sve troškove njegovog liječenja
„U Njemačkoj su mi odmah rekli za tu protezu, ali mi je doktor rekao da je amputacija urađena tako da ne može ova proteza koja se ugrađuje, jer moja amputacija nije predviđena za takvu protetiku. Nema šta davati nalog tim elektrodama koje regulišu rad proteze. Za mene je to bio šok. Firma mi plaća protezu, a sada je ja ne mogu imati. Ja sam pitao doktora kako je to moguće. Međutim, nisu oni komentarisali. On je meni rekao da oni mogu pokušati da mi iz noge izvade mišić i prebace na desnu ruku i da bi ja preko tog mišića mogao upravljati mioelectric protezom. Rekao mi je da je to skupo i da je skupa operacija, tako da sam se ja vratio kući i to prenio u firmu – to stanje“, kaže Redžić.
Iz kompanije Mittal dobija radosnu vijest, a to je da firma pristaje snositi sve troškove njegovog liječenja i Rasim se vraća u Njemačku.
„Odobreno mi je to, firma mi je odobrila ta sredstva tako da sam otišao i bio sam dva mjeseca u Minhenu u kliničkom centru. Tu su vrhunski doktori. Direktor klinike je bio glavni na operaciji. Dakle iz lijeve noge mi je izvađen mišić i presađen na desnu ruku. Kada je to urađeno i kada je sve završeno, onda sam išao ponovo u Njemačku i uradio tu protezu“.
Danas, kada se prisjeća tog vremena kaže da je često padao u očaj, ali je uz pomoć supruge uspio prevazići sve životne prepreke i nedaće. Danas, živi relativno normalan život. Uvijek je nasmijan, dobro raspoložen, spreman govoriti o svojoj sudbini, jer, kako kaže Rasim, život vrijedi žvijeti.