U Bosni i Hercegovini se danas, 15. novembra, obilježava Dan metalaca. Iako je metalska industrija u našoj zemlji opterećena brojnim problemima, a odnos prema metalskom sektoru i metalskim radnicima pogotovo, nije ni blizu kakav bi trebao biti, ipak, ovaj sektor je, prema riječima Kenana Mujkanovića, predsjednika Sindikata metalaca ZDK, i dalje kičma razvojaZeničko-dobojskog kantona, lider u izvozu, stvaranju nove vrijednosti, te punjenju budžeta.
Nakon dvije godine pauze zbog korona virusa, povodom Dana metalaca organizovat će, osmi po redu, malonogometni turnir, koji će biti održan 19. novembra, u Gradskoj areni Zenica. „Pozivam sve one koji budu u prilici da dođu na naš turnir i da na taj način podrže naše metalce i iskažu poštovanje prema njima i teškom poslu koji rade. Radnicima poručujem da budu svjesni svoje snage i značaja, da poslodavac nije ništa bez radnika, da se ne boje tražiti ono što im pripada i što zaslužuju, da budu članovi sindikata i da maksimalno podržavaju sindikat, jer time čine dobro sebi. Tamo gdje nema sindikata, a postoji interes, radnike pozivam da nam se obrate, pružićemo im svu pomoć, pravnu i organizacijsku, da tu težnju provedu u djelo. Sindikat je, htio to neko priznati ili ne, jedino što radniku danas drži glavu iznad vode. Zajedno smo najjači“, poručio je Mujkanović.
„Danas cijeli metalski sektor u BiH upošljava oko 30 hiljada radnika, skoro deset puta manje nego prije rata. Zeničko-dobojski kanton je okosnica metalskog sektora Federacije i države, sa firmama poput ArcelorMittala, Mann Hummela, Excela, Pobjede, Preisa, FAD-a i drugih. Metalski sektor ovog kantona danas upošljava oko osam hiljada radnika, a sama Željezara je prije rata upošljavala tri puta više. Time je sve rečeno“, kaže Mujkanović.
Nastavlja se borba za bolje uslove rada
Radnici, ističe Mujkanović, ne traže ništa nemoguće, traže samo pristojnu i pravičnu platu, dostojanstvo i poštovanje, a ne da rade tri posla kako bi preživjeli.
„Smatram da ključni uzrok lošeg položaja radnika treba tražiti u tzv. reformi tržišta rada. Sjetimo se Reformske agende, u kojoj stoji da je komparativna prednost BiH jeftina radna snaga! Kakve smo mi to investitore mogli privući, osim onih kojima treba samo jeftin radnik i naši resursi. Sindikat je korektiv koji djeluje u veoma teškoj situaciji, za poslodavce i vlast on je devijacija koja remeti zakone tržišne ekonomije. Mi se ne mirimo s tim i nikad se nećemo prestati boriti za bolje i više. Ja zaista moram pohvaliti veliki trud i zalaganje mojih saradnika i kolega u našim sindikalnim organizacijama ArcelorMittal, Mann Hummel, Pobjeda, Preis, Excel, FAD i Željezara, predsjednika sindikalnih organizacija i članova njihovih odbora, i njihovu spremnost da se uhvate u koštac sa ovim izazovima. Nose veliki teret i odgovornost, razapeti su između očekivanja i realnosti, ali se bore“, kaže Mujkanović ističući da je, u skoro svim firmama u kojima djeluju njihove sindikalne organizacije, došlo do rasta plata i naknada u protekloj godini, većina firmi je isplatila i pomoć radnicima u skladu sa Uredbom Vlade FBiH, te da očekuju da i ostali to učine do kraja godine. „Ipak, rast inflacije u značajnoj mjeri neutrališe pozitivne efekte ovih povećanja, tako da se borba za bolje uslove rada nastavlja i dalje istim tempom. Svjesni su i poslodavci da plate moraju značajno rasti, jer ostaše bez radnika“, dodaje Mujkanović.
Plate radnika su sve osim pravične
Nakon više od godinu dana sindikalnih aktivnosti koje je vodio Savez samostalnih sindikata BiH, Predstavnički dom Parlamenta FBiH je, početkom oktobra, usvojio Nacrt Zakona o minimalnoj plati, te je u toku provođenje javne rasprave, kroz koju, ističe Mujkanović, očekuju još bolja rješenja. „Ovo je prvi put u poslijeratnoj istoriji da federalni Parlament usvoji tekst zakona koji je u cjelosti kreirao i inicirao sindikat. Ni ova minimalna plata koju je sindikat predložio prije godinu i po dana više nije ono što je bila, jer aktuelna inflacija je drastično smanjila kupovnu moć novca. Ovaj zakon nam je prijeko potreban, tu nema dileme, svaki dan čekanja da se plate značajno povećaju, prvenstveno u realnom sektoru, platićemo stotinama ljudi koji odlaze iz ove zemlje, slabljenjem ekonomije, problemima u punjenju budžeta, dubiozom penzionog fonda. Potrošačka korpa je preko 2.900 KM, prosječna plaća oko 1.100 KM, prosjek u realnom sektoru 800 KM, a najniža plata, koju neupućeni izjednačavaju sa minimalnom, 543 KM. Plate naših radnika su sve osim pravične“, kaže Mujkanović.
