Prošle sedmice je, na maloj sceni „Žarko Mijatović“ Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, premijerno izvedena predstava „Ugasimo svjetlo“ prema tekstu bh. autorice Lejle Kalamujić, u režiji Lajle Kaikčije.
Dramski tekst o ljubavi, starosti i umiranju
Direktor BNP-a, Miroljub Mijatović je izrazio zadovoljstvo povodom realizacije prve premijere u 2022. godini, ističući zadovoljstvo zbog rada na predstavi koja tematizira aktualnu priču, te je pozvao publiku da dođe pogledati predstavu i uživa u novom ostvarenju zeničkog pozorišta. Autorica teksta, Lejla Kalamujić je istakla radost zbog postavljanja njenog drugog teksta na sceni BNP-a, nakon predstave „Ljudožderka“ koja je premijerno izvedena u martu 2019. godine. Kalamujić se zahvalila kolegicama i kolegama iz BNP-a na povjerenju.
– Pjesnikinja Adreinne Rich u jednoj pjesmi kaže: „Dodirujem te i znam da se nismo rodile sutra, / a nekako, pomoći ću ti da živiš, i ti meni, / a nekako, moraš mi pomoći da umrem, i ja tebi. Otkako sam pročitala ove stihove, stalno su uz mene. Ipak, trebale su proći godine, pa da se usudim napisati dramski tekst o ljubavi, starosti i umiranju. Dramski tekst „Ugasimo svjetlo“ je moja posveta Adrienne -kaže Kalamujić.
Kaikčija kaže kako se Kalamujić već dokazala kao dobra spisateljica, a ovim tekstom pokazuje i kvalitet svog dramskog stvaralaštva. Kako je istakla Kaikčija, humor, senzibilnost pri izboru tema i suptilnost pričanja priča Lejle Kalamujić vrlo brzo dopiru do čitatelja, te je zbog toga i radost postaviti njen tekst na pozorišnu scenu. – Rijetka je prilika da imamo tekstove sa samo ženskim likovima. Posebno za neku zreliju dob i ovo je bila izvrsna prilika za dvije naše sjajne glumice, Faketu i Sabinu. Mislim da su je one potpuno i iskoristile. To je neki kuriozitet koji se ne dešava često, jer možda ne znate ali jako malo ima kvalitetnih ženskih likova u dramskoj književnosti. Obično, ako i postoje, namijenjene su za mlađe generacije -istakla je Kaikčija.
Aktualna tematika
Glumice iz ansambla predstave Faketa Salihbegović-Avdagić i Sabina Kulenović su se zahvalile na lijepom procesu rada, na ukazanom povjerenju i pozvale su publiku da dođu pogledati predstavu koja se bavi aktualnom i zanimljivom tematikom.
– Nadam se da ćete i vi prepoznati naše srce koje smo ostavili u ovom poslu. To više nije bio posao, to je na neki način bila misija. Naša misija jeste da progovaramo o stvarima u društvu o kojima se taji, šuti; neke stvari koje se tiču, intimno, svakog od nas. A, evo, ja sam imala baš tu priliku i zahvalna sam što smo uspjeli posao privesti kraju -izjavila je Salihbegović-Avdagić.
– Da se svi međusobno slušamo i da razgovaramo, mislim da bi ovaj svijet bio bolji. Mislim da samo žene, ja se izvinjavam muškarcima, imaju taj senzibilitet da idu naprijed; da imaju hrabrost da prozbore o nečemu što postoji „od kad je svijeta i vijeka“. Dakle, da se upozori na nešto, da su ljudi – ljudi. Da posmatramo ljude s pozicije čovjek, jednako, čovjek! To je, onako, opšta stvar. Ali, mislim da je svaki put potrebno upozoravati. Da ne zaboravimo da smo predstavnici svoje vrste, a osnovna nam je misija biti čovjek. Dakle, mi u predstavi razgovaramo o čovjeku i o tome koliko uopšte, umijemo i znamo da razgovaramo -rekla je Kulenović.
